Mladi bariton Dominik Padarić (22) iz Žabnika međimurskoj javnosti itekako je poznat. Ovaj skroman mladić iznimnog talenta svoju glazbenu karijeru započeo je vrlo mlad, a ovih dana stigla mu je vijest da je primljen na Royal Northern College of Music u Engleskoj. Bio je to dovoljno dobar razlog da napravimo kratki razgovor.
Kada i zašto si se počeo baviti opernim pjevanjem?
– Prvi puta sam u doticaj sa ozbiljnom glazbom odnosno operom došao sa 16 godina kad sam upisao pripremni razred u Glazbenoj školi u Varaždinu, smjer operno pjevanje u klasi moje profesorice Blanke Tkalčić, mag.art.
Sa 7-8 godina sam počeo shvaćati da postoji nešto zvano glazba i od tada kao maleni bih pjevao na dvorištu s metlom u ruci kao mikrofonom. Moja baka Margareta je prepoznala nekaj u meni i kak me znala paziti tako smo i često skupa pjevali. Kasnije sam na poklon dobio harmoniku, a učio sam tako da mi je baka pjevala, a ja sam po tipkama tražio te tonove. Tako me puno godina kasnije sve dovelo do moje profesorice koja mi je otvorila vrata ka opernom pjevanju i kojoj sam zahvalan najviše na svemu!
Što opera znači za tebe i koliko je ona prisutna u međimurskom kraju?
– Pa sama glazba igra veliku ulogu u mom životu jer očigledno ne bih posvetio toliko vremena i truda na sve što sam u zadnjih šest godina postigao. E sad, ne vidim u budućnost i ne znam što nosi ali ću se truditi da opera, odnosno glazba bude dio mog života pa da mi i na kraju krajeva znači sve.
Nisam siguran koliko je opera bila prisutna ranijih godina kad sam ja bio još dijete, ali smatram da u zadnjih nekoliko godina dobiva na jačini u ovom kraju i ljudi klasičnu glazbu prihvaćaju, što mi je izuzetno drago. Na kraju krajeva, i moj koncertni projekt “Klasika uz Muru” kojeg održavam svake godine u Žabniku na rijeci Muri, produkt je moje želje da tu glazbu donesem ljudima što je bio dobar i uspješan potez i ponosan sam na proteke 4 godine tih koncerata.
Iza sebe imaš dosta nastupa – što bi izdvojio?
– Ako gledamo nastupe po veličini i značaju, onda definitivno izdvajam svjetski poznati festival barokne glazbe – Varaždinske barokne večeri, gdje sam nastupao dva puta u varaždinskoj katedrali uz pratnju Varaždinskog komornog orkestra.
Također, uvijek izdvajam Međimursku popevku, jer smatram da je na nama glazbenicima da svoju tradiciju čuvamo, njegujemo i širimo, jer u ovom stoljeću tehnologije i napretka, žurbe i samo žurbe, moramo shvatiti da nitko drugi osim nas samih neće očuvati naše blago – međimursku tradiciju, kulturu i glazbu.
Nedavno si objavio lijepu vijest – da upisuješ na Royal Northern College of Music u Engleskoj. O čemu se radi, kakvoj je školi riječ i što to znači za tebe?
– Da, prošle sam se godine prijavio za taj faks u Engleskoj s ciljem da nastavim svoje operno odnosno glazbeno školovanje. Prijavio sam se u listopadu prošle godine i pola sam godine čekao rezultate i pola godine bio u mukama jesam li primljen ili ne. Radi se o kraljevnoj glazbenoj akademiji u Manchesteru, vrlo prestižna svjetska akademija, na kojoj su između ostalog studirali Sir John Tomlinson, jedan od najpoznatijih engleskih baseva, te naš dobro znani 2Cellos, Stjepan Hauser.
Pa za mene prvenstveno znači nastavak školovanja i postizanje svog cilja, samog napretka u glazbi i širenju vidika van Hrvatske. Radujem se novoj okolini i nekom novom načinu života.
Mlad si i uspješan pjevač – o čemu sanjaš i što planiraš?
– Pa sad koliko sam uspješan ne znam, ali sam napravio puno toga na što sam iznimno ponosan, pjevao i surađivao s nekim od najvećih hrvatskih glazbenika te se nadam isto takvim i većim projektima i suradnjama.
Mislim da nema čovjeka koji je postigao nešto a da prije toga nije o tome dugo sanjao. Mislim da treba sanjati i biti sanjar ali i u isto vrijeme na tome raditi i pokušavati to postići. Sve što sam dosada želio, maštao, sanjao to sam i ostvario, tako da se nadam da će tako biti i u budućnosti. Postoji neki moj osobni moto kojeg često spominjem a do njega mi je pomogla doći Maja Blagdan – ‘Daj sve od sebe, samog sebe i najbolje od sebe. Nakon što to napraviš, daruj to u svijet!’.
