Poznato je kako su još od nekada čovjek i pas bili su nerazdvojni prijatelji. Prijateljstvo datira još iz kamenog doba. Surov život toga doba primorao je ovaj dvojac, sada nerazdvojnih prijatelja, na simbiozu. Tadašnji predak psa, onako lukav, hrabar i spretan postao je velika pomoć čovjeku u lovu.
To je bilo i vrijeme kada je čovjek počeo po prvi put selektirati pse. Selekcijom bi dobivao onakve pse koji su mu bili najpogodniji za lov. Iako više nismo u kamenom dobu za neke pse život se nije mnogo promijenio, čak naprotiv postao je još gori, suroviji. Nažalost, postali su žrtve takve svakodnevice…
No, ipak nije sve tako crno zahvaljujući ljudima iz naše priče. Danas većina pasa više ne služe čovjeku kao pratitelj u lovu, već kao najbolji prijatelji jer sudanas prijatelji i terapeuti. Život uz njih nikad nije dosadan, njegova prisutnost i ponašanje izvlači osmijeh na lice, a pogled podiže razinu serotonina, hormona srećejer život je prekratak da bi ga provodili u turobnom raspoloženju.
Znanstvena istraživanja dovela su do zaključka da su djeca koja su odrastala uz psa, ali i uz neke druge životinje, puno emotivnija i suosjećajnija. Ljudi koji boluju od poremećaja anksioznosti i depresije, pas je izvrstan terapeut.
No, sve je veći broj ljudi koji se odluče za zajednički suživot sa psima postavši njihovi profesionalni službenici, a ta profesionalnost čuči u njima i u jednom trenutku izbija na površinu pokazavši kako nije sve u materijalnom.
Jedni od njih su supružnici Gaši, Vlatka (31) i Denis (32) iz Novog Sela Rok koji su se profesionalno okrenuli našim četveronožnim ljubimcima otvorivši u jednom dijelu Čakovca mali salon za njihovo uljepšavanje. Zar ta divna stvorenja nisu zaslužila biti lijepa, mirišljava, uređena?
Ime salona nećemo spominjati, no reći ćemo kako je on postao mekom djece, mahom školaraca koji poslije i prije nastave svraćaju u salon.- Teta, moremo gledati kak kupate i tuširate peseke…..Moremo vam pomoći …. Dajte nama kaj i mi to probamo-bila su pitanja i zamolbe s kojima su djeca moleći nas dolazila u početku do nas. Takav zanos, entuzijazam, nisam mogla odbiti- ispričala nam je Vlatka, a koja nas je svojevremeno pozvala da ih posjetimo. To smo i učinili. Kad tamo iznenađenje, nad iznenađenjima…..
Sara, Silvija, Anđelina, Lea, Dino, Sandra, Antonija, Marijan, Stjepan, Darko, Nola i Petar bili su mali Čakovčani koji su nas u tim skromnim prostorima dočekali. No, to nije sve. Neki od njih ovamo su došli sa svojim četveronožnim ljubimcima. Sara je dovela svoga Krešu, Silvija Lopticu, Anđelina Malu, Nola je došla sa svojom kujicom Beti, a Petar s ‘velikim’ Kasperom, bili su tu još i Zoya i Kifi…
Tko zna, možda se u toj gužvi našao neki zaboravljeni malac. Isprike njemu i vlasniku… Došli su oni s jednom namjerom kako bi Vlatki, kakao je svi i zovu, čestitali njezin 31. rođendan. Ostavši ugodno iznenađena, slavljenica je u salon, za one velike i male naručila pizze, tortu, a njezinu su prijatelji ispisali slovima i dolaskom najljepšu čestitku. Suze su potekle same…
Izmjenjivale su se ovdje priče o psima koji su bili okupirani međusobnim ‘upoznavanjima’… Začuo se i pokoji pravi, istinski, prijateljski lavež. Bila je to proslava prijateljstva, svečanost ljubavi čovjeka i psa, posebna svečanost kojoj smo prvi puta u novinarskoj karijeri svjedočili.
Iskoristili smo vrijeme druženja slušajući priče i iskustva koja ti mališani stječu i imaju družeći se s Vlatkom i Denisom.
– Kod nas i od nas samo mogu naučiti kako se postupa sa psima – kaže Denis i dodaje kako su to djeca koja ne znaju za nasilje nad psima i kako je njima čudno kada im priča što sve doživljavaju psi koji nemaju takve vlasnike ili ih imaju pa s njima postupaju nehumano.
– Pričamo im o tome. Djeci suze oči, a plješću nam kada zbrinemo kojeg lutalicu, a takve nam dovode. Ne pitamo za vrijeme, ne pitamo za novac – kaže Vlatka. Radosna je kada vidi sreću i osmijeh na njihovim licima u trenutku kada ih djeca uređuju, kupaju, češljaju, feniraju, uređuju nokte, čupkaju, kada ih glade, paze i maze.
– Najljepše mi je kada ih pudram – rekla je Vlatka. I tako se redala priča za pričom, a sve u službi ‘peseka’. Kažu kako o tome pričaju kod kuće, kako su njihovi roditelji time ushićeni, zadovoljni i rado ih puštaju k Vlatki i Denisu koji ih široka i otvorena srca dočekaju kao i one koje uređuju.
Oduševilo nas je prijateljstvo djece, znanja o psima, izmjena iskustava i spoznaja kako će ta djeca već sutra biti druga, drugačija od drugih, djeca senzibilizirana sa svijetom životinjama, svijetom koji je njima blizak i drag. Mnogo toga smo naučili, vidjeli da ne povjerujete.
– Hvala vam djeco, Vlatka i Denis zbog toga! Čestitke za priređenu svečanosti ljubavi čovjeka i psa te potvrdu onoga što mnogi znaju: – Kućni ljubimci promijenili su mnogima živote, pustite ih da promijene i vaš!