Jesu li zatucani oni koji slušaju turbo folk ili pak je upravo obrnuto? Zašto ih (ne)volimo? Ili voliš ili ne voliš, ili konzumiraš ili promatrački kritiziraš, ili se identificiraš s tom kulturom ili u suprotnosti s njome.
Turbofolk i narodnjaci već su odavno zakucali na vrata hrvatske glazbene scene. Nekad je narodnjačka glazba bila sinonim za “zatucane” ljude, no danas možda više i nije tako. Turbofolk i narodnjake danas slušaju svi, i mladi, i stari, bez obzira na geografsku, vjersku ili političku pripadnost.
Turbofolk je glazba koja je nastala iz narodne muzike uz dodane ritmove pop glazbe iz osamdesetih godina. Autor termina “turbo folk” je popularni crnogorski alternativni pjevač Rambo Amadeus.
– Kad primitivac ovlada tehnologijom, a nema širu sliku o posljedicama te tehnologije, to je turbo folk – kazao je autor termina, Rambo Amadeus.
Aleksej Gotthardi Pavlovsky, doktor kulturne etnologije bavio se tom temom, te na istu izdao knjigu “Narodnjaci i turbo folk u Hrvatskoj – zašto ih (ne)volimo”. Autor se u knjizi poslužio metodom intervjua s velikim brojem ispitanika, svih dobnih skupina, spola i društvenog položaja.
(…) Usred rata, u Vukovaru, dakle, pod najvećom opsadom u Vukovaru, (…) radila je jedna birtija u noći, kojoj je zid bio razrušen, iz koje je orila ‘ćirilica’. Dakle, orili su se svi mogući narodnjaci iz Srbije, ja sam se pitao tko to sluša ovdje? To su bili specijalci iz Gline koji su branili Vukovar. Dakle to su bili Brođani koji su došli iz Gline nakon one velike akcije, Vukovaru u pomoć, puno njih je izginulo, gotovo svi. Ja sam ih pitao zašto to slušate, oni su rekli pa to smo slušali i ranije, to slušamo i sad… (Izvadak iz knjige)
– Glazba je dio kulture, a turbo folk i narodnjaci su odraz ne kulture i primitivizma. U turbofolku je lako biti cool. Izbaciše sise i eto te… Glupo se kreveljiš cijelu večer i opijaš, a onda da pokažeš kolika si faca, tu istu muziku puštaš na preskupi mobitel koji su ti poklonili roditelji – kazala je Viktorija Oja Sošić iz Rijeke.
U zadnje vrijeme sve je više lokala i diskoteka koje puštaju turbo folk, a mladi iz nekog razloga baš nekako vole taj egzotični balkanski štih. Iz tog razloga su se i na domaćoj glazbenoj sceni desile promjene, pa su stoga Rozga i Severina krenule nekim balkanskim ritmom. Poznati Voždovački skladatelj Dušan Bačić postao je autor mnogobrojnih hrvatskih glazbenih hitova.
– Volim sevdah! No, kad čujem “ćirilicu sitno pisano” da mi svira harmonika, ruke same u zrak idu. Pobacamo se svi redom po diskoteci ko’ đubre po livadi – kroz šalu govori nam Denis, gimnazijalac iz Čakovca.
Slušam turbo folk i narodnjake, al’ sevdah je kralj muzike. Ne mogu neprimjetiti, da u mojoj školi ima puno mladih koji slušaju narodnjake. Mi smo nova generacija, koja nije politički opterećena – uvjerava nas Denis.
Brzi ritam, zgodne cure u izazovnoj odjeći, lake note i alkohol većina mladih danas smatra dobrom i ludom zabavom. Nekada smo roditeljima iz bunta parali živce Metallicom i Stonsima, a danas pak to mladi rade turbo folkom i cajkama. Sve je to dio odrastanja ili pak oni koji a priori odbijaju narodnjake, nisu dovoljno sazreli da mogu prihvatiti kulturološku različitost.
– Slušam svu vrstu glazbe, ali i narodnjaci su mi super. Narodnjaci imaju super ritam uz koji se da lijepo plesati, a riječi često pogađaju ravno u srce. Nesretna ljubav, tuga, bol… Lako se je pronaći u tekstovima pjesama. Danas to slušaju ljudi bez predrasuda i mentalnih ograničenja – kaže Tea Šestanj.
Nema nam druge. Srušimo predrasude, jer nema više cile mile od sad je samo Kitić Mile.