Da je danas teško ostati u sretnom i skladnom braku, teško je. Parovi se često suočavaju s raznim krizama. Statistička istraživanja pokazuju nam, da oni koji su ušli u brak prije 24 godine života imaju dvostruko veću šansu za razvod od onih koji su ušli u bračnu zajednicu poslije 24 godine.
Mnogi su nakon propalog braka, zaklinjali se da ne bi više nikad ponovili istu pogrešku. No kao što znamo svaka priča ima svoj kraj, ali u životu svaki kraj je novi početak. Drugu šansu su potražili mnogi od nas. Za eMedjimurje.hr svoju ispovijest ispričat će nam zlostavljana žena, koju ćemo, zbog zaštite identiteta, u danjem tekstu zvati Ivana.
– Nakon rastave braka moje srce je bilo slomljeno, no svijetla točka mog života bio je moj sinčić. Uz veliku podršku obitelji i prijatelja, nekako sam uspjela prebroditi rastavu. Bila sam usmjerena na pozitivne stvari, a većinu moje pažnje pridavala sam tada mom trogodišnjem sinu – govori nam Ivana.
– Kako su dani prolazili, tako sam i ja ojačala. Radila sam na sebi i vlastitim mentalnom zdravlju. Bavila se jogom i sportom, družila se s pozitivnim ljudima. Tada sam upoznala njega – s osmjehom se prisjetila Ivana.
Kaže, imali su iste interese i zanimanja, voljeli iste stvari, a sati pored njega tekli su joj kao minute. – Bilo je jasno ko´dan. Ja sam se zaljubila – prisjeća se Ivana sretnih dana.
Statistike nam ukazuju, da gotovo svaki treći sklopljeni brak završava s rastavom. Hrvatska je sa 34 razvoda braka na 100 sklopljenih, ispod europskog prosjeka prema kojem se raspada svaki drugi brak.
– Bio je jako nježan i brižan prema meni i mom sinu iz prvog braka. Iz tih dana ga pamtim kao jednu jako srdačnu i ugodnu osobu. Zbog poslovnih obaveza puno je putovao, bavio se znanstvenim radom i umjetnošću – prisjeća se Ivana lijepih trenutaka.
Prolazili su dani ispunjeni ljubavlju, a oni su odlučili obznaniti svoju vezu. Rodila se kćerkica, no tada su počeli i prvi problemi. Počelo je discipliniranje.
Nakon propalog braka, drugi brak je često nešto kao “nova šansa”. Često to ljudi zamišljaju kao neku vrstu resetiranja. Resetiraš se i počneš iz početka, no to svakako nije garancija da se nećete poskliznuti na istim ili pak na nekim drugim greškama.
– Preselili smo u Gorski kotar, počeli graditi naš san. Skromni dom, daleko od gradske vreve. Tada su počele prve nesuglasice. Više nisam imala pravo koristiti se automobilom, a sve financije su mi bile uskraćene. Odjednom se u kući pojavila šiba, koja je trebala poslužiti za discipliniranje djece – još uvijek s nevjericom progovara Ivana.
– Tu smo se verbalno zakačili, jer nikako ne mogu tolerirati bilo kakvo fizičko nasilje, a kamo li nasilje nad djetetom. Na njegove riječi ‘Ja sam otac ove obitelji, shvati to! Radit će se kako ja kažem’ i danas se naježim – drhtavim glasom progovara Ivana.
Loša komunikacija između dva partnera je najčešći problem. Oboje pričaju i dernjaju se, ali ni jedan ne čuje onog drugog što mu zapravo ovaj želi poručiti. Kod takvih situacija trebalo bi svakako potražiti nekog neutralnog. Podružnici Obiteljski centar možete se obratiti u svim situacijama kada je vama ili vašoj obitelji potrebna stručna pomoć, savjet ili potpora – u vezi s brakom, roditeljstvom ili nošenjem sa svakodnevnim pitanjima i problemima na koje nailazite.
– Zbog loše financijske situacije bila sam primorana potražiti posao u Austriji. Radila sam dva tjedna, a potom bi dolazila kući. Po povratku iz inozemstva, po prvi puta požalio mi se sin iz prvog braka. ‘On me tuče’ – zajecao je tiho. Nisam sama vjerovala, sve dok nisam vidjela masnicu na nozi. Moj svijet se srušio! – u suzama priča Ivana.
Sve je to otišlo predaleko.
– Probala sam to iskomunicirati, u nadi da postoji neko opravdanje. Uhvatio me za glavu, vukao po ormaru i bacio na pod. Gledao me dok sam ležala na podu i derao se: ‘Ja sam otac ove obitelji! Mene će se slušat!’. Plakale smo i kćerkica, i ja. Cijela vizija mog života bila je uništena. Potražila sam zaštitu policije. Djeca i ja smo dali izjave, a on je proveo noć na policiji – prisjetila se teške situacije.
Kada je dijete doživjelo obiteljsko nasilje, izloženo je traumi koja će s vremenom prerasti u trajni ožiljak i sa njime će se boriti cijeloga života. Zato nemojte tolerirati nasilje. Zaštite sebe i djecu, jer oni zavređuju više.
