Godinama je kuhala svaki dan i osjećala grižnju savjesti kad bi preskočila ručak. Danas kaže: “Ne kuham svaki dan – i ne osjećam se loše zbog toga"
Prenosimo iskreno pismo čitateljice koje će, sigurni smo, odjeknuti kod mnogih mama:
“Godinama sam bila ona mama koja ne kuha svaki dan samo ako je bolesna ili ako se dogodi nešto nepredviđeno.
Kuhala sam i kad sam bila iscrpljena, samo da ne bih imala osjećaj da sam podbacila. Jer topli ručak bio je sinonim za brigu, red i – ljubav.
Ali onda sam stala. I pitala samu sebe: kome to dokazujem?” ‘Osjećala sam se krivom kad ne bih stigla’
Naša čitateljica opisuje kako je godinama danima pripremala juhe, glavno jelo, desert – sve po “ps-u”. A onda bi djeca jela usputno, bez pravog uživanja.
‘I tada mi je kliknulo – ručak ne mora biti dokaz majčinske vrijednosti.” ‘Djeca neće imati traume zbog sendviča’
Više će pamtiti kako sam se osjećala, nego što su jeli
“Shvatila sam da djeca neće imati traume zato što su jedan dan jela pizzu ili jaja na kruhu. Ono što će pamtiti je atmosfera. Je li mama bila prisutna, smirena, nasmijana? Ili je bila iscrpljena, nervozna i razdražljiva?
Prestala sam se osjećati loše jer ne kuham svaki dan.
Sad kuham kad imam volje, kad ima smisla. Nekad je to juha, nekad griz.” ‘Nakon te odluke – postali smo opušteniji’
Više se smijemo, više pričamo, više živimo
“Od kada sam si skinula taj teret, naši su dani lakši. Provodimo više vremena vani, više se smijemo. Nitko ne pita gdje je ručak – nego hoćemo li sutra opet na bicikl.”
‘Ne definiraju me tanjuri, nego odnos s djecom’
Majka koja jedan dan ne kuha nije lijena – nego stvarna
“Dobre mame su prisutne, osluškuju potrebe obitelji – i svoje. Više se ne osjećam manje vrijednom jer nisam skuhala tri jela. Znam da ljubav ne dolazi iz lonca, nego iz pogleda, zagrljaja i vremena.”, napisala je.
