Pretvorba i privatizacija, dvjesto bogatih obitelji, Fimi media, Indeks, Hipokrat, Remorker, Ina – Mol, HEP – Dioki, Planinska, Brodosplit, Spice, Kamioni, HAC, Hypo, HGK, Maestro, Grupo, Patria, Đakovština, Agrokor, povlaštene mirovine, uhljebi, zajebi, zapošljavanje po babama i stričevima, lukrativna kumstva, mahanje stranačkim iskaznicama, namještanje poslova, sumnjive javne nabave, bolesno zdravstvo, porezi, nameti i nametnici, općina u svakom selu, bahati lokalni šerifi, župnici u makinama, makinacije, lažnjaci, istrošeni dužnosnici, isluženi službenici, nabujala birokracija, moralna devastacija, mito, korupcija, bezidejnost, centralizacija, metuzalemski sudski sporovi, salamurske istrage, salemske presude, sinkopa, chef Čobanković u kuhinji, animator Rojs u staračkom domu, blokirani, neplaćeni, isključeni, ovrhe, iznude, nemaskirane pljačke, #gdjesibio’91., plinske boce, ad hoc revizionizam, bukači, huškači, oltarna politika, nasilje, nacionalizam, šovinizam…
Pa neodgojeni, neobrazovani, preplaćeni političari, konvertiti, kokošari, lijeni plagijatori, radna mjesta za crkavicu, crkavanje prije mirovine…
Tu negdje među gore nabrojenim vjerojatno se krije odgovor zašto je 250.000 građana u sedam godina napustilo Hrvatsku, kao što se neki dan zapitao i potpredsjednik Hrvatskog sabora Milijan Brkić. Državni zavod za statistiku je, doduše, nešto optimističniji.
Početkom veljače je objavio da se od 2011. do kraja 2016. službeno u inozemstvo odselilo 127.783 građana. U 2016. otišlo ih je 36.436, trostruko više nego 2011., a procjena je da nas je na kraju te godine ostalo 4.154.213.
O tome zašto ljudi odlaze polemiziraju sociolozi, politolozi, demografi i, gle čuda, političari, a nakon što se čuđenju priključio i Brkić, ne bi čudilo da se osnuje posebno saborsko istražno povjerenstvo koje bi pokušalo doći do odgovora. Kao da se radi o nekoj paranormalnoj pojavi. The truth is out there…
Podsjeća to, zapravo, pomalo na jednu odličnu TV seriju, “Preostali” se zove. Ukratko prepričano, dva posto čovječanstva iznenada i neobjašnjivo nestane, a oni koji su ostali nastoje shvatiti što se dogodilo i ima li to kakve veze s biblijskim uznesenjem, vanzemaljcima ili nečim trećim. Neke od preostalih preuzme paranoja, drugi se iscjeljuju cinizmom, treći padaju u depresiju i beznađe, četvrti u kultski fanatizam. Uglavnom, frka, a kraj serije ne daje konačan odgovor.
Sreća pa u Hrvatskoj znamo gdje su završili oni koji nisu ostali. Eno ih u Irskoj, Njemačkoj, Kanadi, Austriji. Jave se rodbini sms porukom ili se vide preko Skypea. “Bok mama, jedem na žlicu i nosim kapu. Ne, nemoj slati kobasice!”.
Živi su, hvala Bogu, i zdravi. Svi imaju nove ovozemaljske adrese, pa ako se baš službeno želi doznati što im se to, pobogu, dogodilo, može im netko iz saborske pisarnice poslati anketne upitnike s pitanjima zašto su otišli, jesu li možda tome krivi Facebook, hibridni ratnici, Frljić, “fake news” ili je to samo mladenačka želja za avanturom, da malo vide svijeta? Zašto ljudi odlaze? Možda zato što mogu?
