Aleksandra Hampamer, voditeljica čakovečkog azila Prijatelji podržava odluku o sterilizaciji. Prenosimo njezin status koji je objavila na Facebooku.
‘Svi koji me poznajete znate da mi nije lako dići tlak. I prilično sam tolerantna i mogu progutati puno gluposti. Ali ovu neću. Pa ću lijepo moliti sve koji se protive kastraciji da posjete romsko naselje (rado ću vas provesti tamo), naša sela gdje čopori pasa maltretiraju jednu ženku u tjeranju, a potom se pobiju oko nje, da dođu u azil i vide kakve štence primamo i koliko njih i da mi ovdje potpišu izjavu da radije izabiru da ih se ubija kad se namnože pa budu predstavljali opasnost za ljude kao za mnogu djecu sada u školama blizu romskih naselja umjesto da ih se sterilizira kako bi se situacija dovela pod kontrolu.
Prestanite misliti o svojim guzicama i o tome “ja ne bi ovo ili ono napravila svom psu kako bi on mogao biti tatek ili mamek” i počnite saglevati širu sliku.
U Bosni ih ubijaju na desetine tisuća, u Ukrajini su ih palili žive na ulicama, širom svijeta ih eutanaziraju dok farme i uzgajivačnice pasa štancaju nove i nove i nove, milijuni njih umiru. Dao bog da cijela ta industrija propadne, ali neće zbog ljudi koji ju podupiru.
Ako pričamo o načelima – ja sam prva protiv kastracije/sterilizacije – ali ju izabirem kao nužno zlo kad biram između smrti i tog postupka. Zapravo, da budem potpuno iskrena ja sam protiv cijele te jebene industrije, uzgoja, uzgajivačnica, štancanja i svega što se radi s kućnim ljubimcima, protiv sam cijelog tog pomodarstva i svega što iz njega proizlazi.
Iz dana u dan uništavamo sve što nije ljudska vrsta zbog svojih guzica, emocionalnih potreba i idiotarija koje imamo u glavi.. Da, treba imati muda i preuzeti odgovornost za tako nešto kao obavezna kastracija/sterilizacija, a ne tipkati na Facebooku o moralu, temeljnim pravima i načelima.
U teoriji sve je jasno, u praksi ne funkcionira!!! Svi vi koji ste protiv, ajde zasučite rukave, krenite volontirati po 10, 12 sati na dan kao mi koji smo u azilu i educirajte ljude. Mrdnite svoje guzice iz toplih fotelja i učinite nešto već jednom!!!
Pa nećemo trebati provoditi metode koje su nužno zlo kako bismo spasili što više nevinih života prije nego umru od bolesti, ranjavanja ili dugotrajne i mučne smrti od gladi.
Jeste li ikad bili gladni? Znate li što znači danima ne imati što jesti i biti praznog želuca? Ja jesam i vjerujem da nema gore smrti nego polagano umirati u agoniji gladi.
Nemojte srati po trudu tisuća i tisuća volontera i krenite u te famozne edukacije i educirajte ljude. Ja ću vam se prva pokloniti na učinjenom i veseliti se rezultatima.
P.S. Na fotografiji je samo jedno štene od tisuća njih koji nisu imali sreću da budu spašeni već dnevno umiru od gladi, zime, bolesti jer je njihovim majkama ostavljeno pravo da ih redovito siluju, maltretiraju, uništavaju čopori pasa koji se kreću našim ulicama i naseljima.
P.P.S. Od 2012. godine prihvat pasa u naše sklonište se UTROSTRUČIO!!! U romskim naseljima ih ima 3000, bez hrane, vode, zaklona, bolesnih. Umiru svakodnevno u najgorim mukama, Ponekad dnevno primimo i 20 štenaca u sklonište, gotovo ni jednog zdravog.
P.P.P.S. jedna kuja i njeno potomstvo tijekom sedam godina na svijet mogu donijeti 67000 štenaca. Jedna mačka i njeno potomstvo tijekom sedam godina na svijet mogu donijeti 420000 mačića. A čak 25% čistokrvnih pasa veći dio svog života provede u skloništu.’
