Drugog dana ove godine prestalo je kucati srce Regine Kuzmić iz Donjeg Vidovca gdje su je svi znali kao gatara Rega. Srce joj je prestalo kucati u 80-toj godini života. Rođena je 12. lipnja 1938. godine, živjela je sama, skromno i nenametljivo u svojem domu u Donjem Vidovcu, iza Vatrogasnog doma. Upravu tu ulicu, odnosno njezinu kuću obišli su mnogi znani i neznani ljudi kako bi saznali svoju sudbinu danas i sutra, kako bi saznali sudbinu najbližih…
Znali su je i zvali gatara Rega. Bila je obična seoska žena koja je vrlo rano, onako kako to danas mnogi rade, počela gatati svojim susjedima, prijateljima i znancima s taloga crne kave, a potom je počela i pomoću karata proricati sudbine, shvatila je kako za to posjeduje razvijenu intuiciju.
Donji Vidovec je postao poznat po njoj makar se o tome govorilo o povojima, a tako je i završilo. Kada bi ulica znala pričati rekla bi kako su na vrata njezina doma znala pokucati mnoga viđenija lica iz svih sfera života, bili su tu poznati umjetnici, političari, vojnici… Sve je ostalo prekriveno velom tajne jer ipak ići kod gatare nije im priličilo, a oni su ipak bivali znatiželjni.
Autor ovog priloga susreo se je s Regom kao novinar. Elokventna gospođa, kojoj nitko ne bi rekao da je riječ o ženi koja je odrasla na selu, koja živi u selu. Bez ikakvih posebnih škola, bila je ravnopravni sugovornik ljudima svih profila, svih generacija. Rječnik kojim se je služila nije se odnosio samo na puke riječi proročanstva već je bio to rječnik jedne široko obrazovne žene.
S toliko jednostavnosti je ulazila u ljudske nutrine, otkrivala ono što sami nismo znali o sebi. Ispričala mi je kako su je sposobnosti proročanstva u prošlom režimu zadavale dosta problema, a zbog toga je trpjela i njezina obitelj poslije drugog rata. Rekla je kako se tim poslom prije svega bavila zbog ljubavi prema ljudima i želje da im pomogne, promijeni njihovu sudbinu nabolje. – Iskreno želim pomoći svima koji se ne mogu sami riješiti nagomilane probleme – rekla mi je.
– Svi mi, onako potajno, želimo saznati što nam donosi sutra pa makar to saznali i od Rege, rekao mi je svojevremeno jedan čovjek koji je često dolazio u Donji Vidovec. Njemu su ti susreti bili melem na ranu pogotovo iz razloga što je Regin pogled u njegove karte potvrđivao budućnost.
Željeli smo se uvjeriti u istinitost njezinih proročanstava. Uputila nas je na neka imena iz običnog puka koji su nam potvrdili da ono ‘kaj im je rekla Rega drži vodu’. Čuli smo priče o ženama koje su u ‘najlonskim’ vrećicama donosile k njoj šalice za kavu iz kojih su pili njihovi muževi. Bile su to one koje su sumnjale u njihovu vjernost.
– Ja sam i iz suhog ‘soca’ mogla vidjeti jesu li u pravu, rekla mi je prilikom jednog susreta. Ispričala nam je jednu jezivu priču, od koje se krv ledi, s početka 90-tih godina kada joj je jedne noći na vrata zakucao časnik naše vojske.
– Po ispijenoj kavi del je na stol pištolja i rekel, pričaj babo…. Bilo me strah kaj reći. Pištol na stolu, a istina u šalici. Nije htjela dalje o tome. I to je isječak širokog segmenta zahtjevnosti života jedne vidovnjakinje.
Plaća? Nije imala tarife iz razumljivih razloga. Ljude je primala u svoj dom otvorena srca, istinski i prijateljski. Najčešće su joj oni za uslugu donosili kave, slatkiše, slike…, svaki prema svojem nahođenju.
Nije tajila svoje sposobnosti. Pristajala je na medijske istupe pa mi je glede toga, da mi zahvali, ponudila jednom gatanje bez obveze. Dvoumeći nisam na to pristao bojeći se istine…
Posmrtni ostaci Regine Kuzmić sahranjeni su na posljednjem mjesnom počivalištu u srijedu 3. siječnja. – Bio je to pogreb ‘jači’ od običajnih, rekao je tamošnji grobar.