Vjerujemo da nema tog Međimurca koji nije čuo za Kristiana Novaka, jednog od najboljih hrvatskih suvremenih književnika, rodom iz Vrhovljana, koji je postigao izniman uspjeh svojim romanima “Črna mati zemla” i “Ciganin, ali najljepši”.
Ne samo da su obje knjige proglašene romanima godine, zbog čega je Novak jedini književnik kojemu je pošlo za rukom primiti dvije tportalove nagrade jednu za drugom, nego su i obje adaptirane za kazališne daske. Gotovo da je bilo nemoguće doći do karte za predstavu “Črna mati zemla” u ZeKaeM-u, a predviđa se da će jednako biti i s “Ciganinom”, čija se premijera očekuje 30. prosinca u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu.
Čini se da je ovo jedna od najboljih godina za našeg Kristiana, a božićni i novogodišnji blagdani dolaze kao šlag na tortu. Zato smo upravo u ovo vrijeme s njime porazgovarali o procesu nastanka pisanja knjiga, njihovim adaptacijama, profesoru Pranjiću od kojeg je sve počelo i tematiziranju Međimurja s kojim i danas osjeća snažnu vezu iako već godinama živi i radi u Zagrebu, a za naše je čitatelje otkrio i svoje blagdanske planove.
Zahvalan profesoru Pranjiću
Kristian je rođen u Njemačkoj u gastarbajterskoj obitelji, no nakon smrti oca, sa sestrom i majkom vratio se u Vrhovljan gdje je živio sve do odlaska na studij. Kako se nije pronašao u pravu koje je upisao, odlučio je u potpunosti zaokrenuti smjer svoje karijere te upisati studij kroatistike i germanistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Nakon nekoliko godina rada na zagrebačkom Odsjeku za germanistiku i uspješne obrane doktorske disertacije, prebacio se na riječku Kroatistiku, gdje radi i danas te je, bez imalo sumnje, studentima jedan od najdražih profesora.
Kao što on utječe na nove naraštaje, na njega i na njegov konačni odabir karijere utjecao je profesor Ivan Pranjić iz čakovečke Gimnazije Josipa Slavenskog. Upravo je on zaslužan i za Kristianove prve književne ostvaraje poput pjesama i romana “Obješeni”.
– Profesor Pranjić naučio me kako zapisivati misli. Upoznao me s nekim novim naslovima za koje sam tada čuo po prvi put. Dakako, nismo uvijek dijelili isti književni ukus, no ponekad je potrebno pročitati i onu knjigu koja ti na prvi pogled ne djeluje privlačno kako bi shvatio neke stvari – prisjeća se Kristian.
Zanimljivo je da je i dugi niz godina bio dio hrvatske karate reprezentacije, no na koncu je prevladala ljubav prema književnosti.
Vratio kajkavštinu na književnu scenu
Kristian je uspio napraviti ono što već desetljećima nije uspio nitko drugi, a to je zainteresirati čitateljstvo i književne kritičare za kajkavštinu i Međimurje. Na scenu je iznio ozbiljne teme poput pedofilije, smrti i problematike romske zajednice, a kako sam kaže, iako ga često pitaju zašto piše o teškim i depresivnim temama, osjeća da u ovom trenutku upravo tako mora postupiti.
– To su priče iz mog djetinjstva ili moje mladosti koje su me na neki način pogodile, bilo da je riječ o osobnim pričama ili onima mojih poznanika i prijatelja. Dakle, inspiracija nije problem. Tada pak krećem s pisanjem pojedinih pasusa iz kojih se polako rađaju likovi, dok se iz likova rađaju mjesta koja su meni nepoznata i za koja mi tada postaje jasno da ih moram istražiti – kaže Kristian.
Proces kreiranja posljednjeg romana “Ciganin, ali najljepši” trajao je tri godine i zahtijevao je mnogo istraživanja.
– Prije samog pisanja “Ciganina” mislio sam da znam sve o Romima jer sam gotovo cijeli život bio u njihovoj blizini, no na kraju se to pokazalo potpuno promašenim. Zato sam trebao pomoć učitelja i profesora koji rade s Romima, socijalnih radnika i, dakako, samih Roma – kako onih koji još uvijek žive u romskim naseljima, tako i onih koji su iz njih izašli. Ukratko, trebalo mi je dosta vremena kako bih stvorio uvjerljiv lik mladog Roma – govori nam Kristian.
Na kraju je pred njime bilo oko 700 kartica teksta bilježaka istraživanja života Roma, kriminalistike, forenzike, psihologije, krijumčarenja i života izbjeglica s Bliskog istoka, te je tek tada počela faza samog pisanja teksta.
Sport ga naučio disciplini
Priznaje da nije bilo jednostavno i da je bilo trenutaka u kojima je danima bdio nad jednim pasusom ne znajući kako napisati baš ono što želi, no nikada nije pomislio na odustajanje.
– Sport me naučio nečemu vrlo važnome, a to je da svaki dan treba gledati zasebno. Čak i kada ti se čini da ništa ne ide kako treba, najbolje je to prespavati i idućeg dana krenuti ponovno. Uvijek imaš dva glasa u glavi. Jedan ti govori da pišeš trivijalno i loše, a drugi je onaj koji ti govori da si možeš dopustiti i lošije pasuse jer inače nikada nećeš napisati prvu verziju. U konačnici, to i je samo prva verzija nakon koje detaljno prerađujem tekst i tek tada dolazim do sjajnih rješenja.
Oduševljeni čitatelji, struka i studenti
Upravo su zbog te upornosti i nastali njegovi romani za koje sada u knjižnicama postoje liste čekanja te je ujedno jedini hrvatski suvremeni književnik čije su obje uspješnice jedna za drugom adaptirane za kazališne daske. Međutim, priznaje da se nikada nije nadao čemu takvome.
– Posebno se nisam nadao svemu što se dogodilo ove godine. Dakako, kada prođe nekoliko godina i roman je napokon u svojoj završnoj fazi, očekuješ neki uspjeh. No tada počneš preispitivati svaku svoju rečenicu i više ni sa čime nisi zadovoljan. Zato su pohvale čitatelja ono što ti u tom trenutku treba jer kao autor više ne možeš vidjeti vrijednost u onome što si napisao. Čitatelji i priznanje struke nadoknađuju svu onu patnju koju doživljavaš tijekom pisanja – iskren je Kristian.
Njegovi studenti s Odsjeka za kroatistiku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci oduševljeni su pak svojim predavačem, čije knjige čak i donose na predavanja.
– Mnogo ih čita moje knjige. Neki čak i kupe knjigu pa je tijekom predavanja donesu na potpisivanje. To ponekad biva nezgodno jer sam ja još uvijek njihov profesor koji im mora dati ili prolaz ili pad kolegija. No čini se da je nekima jako drago što njihov profesor, koji im predaje Morfologiju i Tvorbu riječi, ujedno ostvaruje i značajnije uspjehe na hrvatskoj književnoj sceni.
Čitanje priča s kćerima
Ljubav prema čitanju oduvijek je bila u njemu, a kako sam kaže, da nije sveučilišni profesor i književnik, svoje bi znanje prenosio učenicima u osnovnoj ili srednjoj školi ili se nastavio baviti karateom. Sada pak, osim svojim studentima, ljubav prema jeziku i književnosti prenosi na svoje kćeri Lanu i Martu.
– Marta ima godinu dana pa još ne razumije koncept priče, no zato naša trogodišnja Lana već postaje pravi stručnjak. Doduše, nije baš oduševljena mojim pričama, ali zato rado ona meni priča. Izmjenjujemo moje i njezino pričanje. Obično poseže za modelom u kojem lik dječaka napravi nešto krivo, shvati svoju pogrešku i nastoji je ispraviti. I tako uvijek ispočetka – govori nam Kristian sa smiješkom na licu.
Blagdanska tradicija
Upravo su mu kćeri i ostatak njegove obitelji najveća potpora u pisanju, ali i najveće veselje tijekom blagdana.
– Jedva čekam Božić jer je posebno ove godine živi adventski kaos u kojem lako zaboraviš o čemu se zapravo radi. Božić vidim kao opuštanje, toplinu, obitelj na okupu. I onih nekoliko dana između Božića i Nove godine znaju biti prekrasni. Bit ćemo malo u Zagrebu, malo u Međimurju, malo u Virovitici. Osim obiteljskog zajedništva, najvažnije nam je da ne pristajemo na plastična drvca. Mora biti mirisa crnogorice za taj ugođaj – zaključuje Kristian.
Premijera 30. prosinca u HNK-u
Sam kraj godine dočekat će u prvom redu Hrvatskog narodnog kazališta u kojem se dovršavaju posljednji detalji za premijeru “Ciganina, ali najljepšeg” u režiji Ivice Buljana. Ulogu Međimurke Milene odigrat će Nina Violić, a ulogu Sandija Filip Vidović. Kao i na prethodnoj dramatizaciji, s glumcima radi naša fonetičarka i Kristianova kolegica Ines Carović, pa ne sumnjamo da nas očekuje vrhunski savladan međimurski govor već ionako vrsnih glumaca.
Ako ste propustili nabaviti kartu za premijeru, predstavu možete pogledati tijekom iduće godine. Dakako, s jednakim nestrpljenjem očekujemo i filmsku verziju “Črne mati zemle”, kao i brojne druge projekte koji su pred ovim talentiranim književnikom. Pitate li se namjerava li objaviti novu knjigu, imamo dobru vijest za vas – stiže oko 2022. godine.
