Dana 3. listopada 2017. godine bio je upriličen poziv međimurskim oskarovcima, učenicima koji su osvajači državnih odličja te shodno tome udruge Mladi informatičari Strahoninca (MIS) i Međimurski informatički klub Čakovec (MIK) iznose svoj stav:
‘Obzirom da udruge Mladi informatičari Strahoninca (MIS) i Međimurski informatički klub Čakovec (MIK) zajedničkim snagama pripremaju djecu u informatičkim, ponajprije ćemo reći programersko-algoritamskim vještinama, tako su međimurski učenici postali uvelike prepoznati i na državnoj razini. Kod informatičkog natjecanja, koje provodi Agencija za odgoj i obrazovanje, uobičajeno je da učenici mogu imati 2 mentora.
Onog tzv. odgovornog, koji mora biti djelatnik škole (nije obavezno da to bude učitelj učenika) te dodatno osobu koja je učenika pripremala za natjecanje izvan škole, tzv. vanjskog mentora. Mi u udrugama potičemo međusobnu suradnju te doista bilježimo iznimna postignuća. Po drugoj strani, još uvijek bilježimo i otpore tek nekih škola koja ne vole da se uz njihove nastavnike bilježe i oni vanjski mentori, pod našom pretpostavkom kako se ne bi stekao dojam da oni nisu “dovoljno dobri”, što je po nama pogrešan stav.
Zajedničkom suradnjom uvijek je moguće postići bolje rezultate, jer međusobnom komunikacijom nastavnika informatike i naših stručnjaka koji pripremaju djecu postižu se bolji uspjesi kod djece. Tim više, što su dobar dio naših predavača nastavnici škola. Protekle školske godine imali smo 2 državna prvaka iz informatike.
Sada već legendarnog Martina Josipa Kocijana, koji niže prva mjesta još od 4. razreda osnovne škole, te Samuela Sobočana koji je svoj pobjednički prvijenac osvojio kao učenik 5. razreda osnovne škole.
Same pripreme za natjecanja kod računalnih algoritama, kao definitivno najteže kategorije, doista su izniman ulog u djecu te je nama suradnja sa školama neophodna i važna kako bismo iskoristili i najmanji potencijal za učenike. Stoga je nama od iznimnog značaja evidentirati naš rad s djecom te tako.
Osim što se time daje društveni značaj našem radu, takva evidencija neophodna je kao podloga za kandidaturu za razne projekte. Udruga MIS je tako već 5 puta imala potporu projektima od strane Ministarstva obrazovanja. Također je i stav ministrice, glede ovog problema, pozitivan u pridavanju značaja svim akterima u radu s djecom, pa tako i nama.
Državni prvaci Samuel Sobočan i Martin Josip Kocijan s mentorima Dejanom Drabićem i Miljenkom Blažekom
Kako je učenicima vanjski mentor bio Dejan Drabić, mag. inf., tako je došao na poziv župana 31.10.2017., kojem su bili pozvani ravnatelji i nastavnici nagrađenih učenika. Učinio je to na informaciju i poziv roditelja jednog od natjecatelja. Na žalost, informacije o pozivima ne dobivamo direktno, te je uobičajeno da nam pozivi često ne stignu.
Obzirom na uspjeh, logično je bilo nazočiti primanju. Sam dolazak u Županiju činio se utoliko važnim da se pridaje važnost radu s djecom i istakne važnost međusobne suradnje. No, osoba koja je vodila protokol dala je do znanja da vanjski mentor nije pozvan na primanje, pa tako za njega nema niti mjesta. Posebno je bilo razočaranje ne sjesti s djecom s kojom su se dijelili svi oni teški i napeti trenuci na županijskoj i državnoj razini natjecanja.
Obzirom da godinama informatičari, učenici županije, bilježe vrsne rezultate djece kod informatičkih natjecanja smatramo da je neophodno pozivati sve mentore. Na ovaj način, odbijanjem vanjskih mentora, a koji su izvan institucionalno omogućili dodatna znanja i vještine kojima se postigao ovako velik uspjeh, umanjuje se dignitet predavača i poticaj za daljnjim radom s djecom.
Višestruki državni prvak, Martin Josip Kocijan i njegovi mentori, Miljenko Blažeka i Dejan Drabić
Nama u udrugama suradnja je prioritet te smo pobornici uključenja svih aktera u radu s djecom. Uvijek spominjemo utjecaj škola i nastavnika te ih svakom prilikom evidentiramo u našim objavama. Obrazovanje je od najvažnijeg značaja za svu djecu i njihove roditelje. Svakako je posebnost, u našem Malom Međimurju, da smo uspjeli stvoriti snažan kredibilitet na državnoj razini kao informatičke elite.
Udruge MIS i MIK su već više godina unatrag primile priznanja od Hrvatskog saveza informatičara za ekipno osvojena druga mjesta u kategoriji osnovnih i srednjih škola na Hrvatskom otvorenom natjecanju informatičara. Obzirom da se radio o najjačem informatičkom natjecanju u državi, toliko je ovo priznanje značajnije. Naši učenici su zbog kontinuirano prisutni na Juniorskoj hrvatskoj informatičkoj olimpijadi (JHIO) te Hrvatskoj informatičkoj olimpijadi (HIO).
Osim toga, udruge su, uz potporu Međimurske Županije u suradnji s Tehnološko-inovacijskim centrom Međimurje, oformile jedan od najsnažnijih edukativnih informatičko-robotičkih centara u državi. Osim edukacije djece, stručnjaci udruga educiraju, kroz ProMikro projekt (projekt IRIM-a i Ministarstva znanosti), nastavnike u uvođenju micro:bit računala u nastavu. STEM (znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika) grana obrazovanja od iznimne je važnosti u razvijenom svijetu te se tome stavlja velik naglasak.
Pozivamo sve škole na suradnju u kojoj ćemo mi uvijek istaknuti svaku školu i svakog nastavnika koji, osim rada s djecom, tako ulaže i u svoj napredak. Od škola i drugih institucija očekujemo da i nas evidentiraju u toj suradnji, jer tako svi zajedno dobivamo kredibilitet, a javnost i djeca ispravnu sliku suradnje.
Slobodni smo podijeliti izjavu roditelja Samuela Sobočana:
“Naše je dijete već četvrtu godinu za redom polaznik tečajeva u udruzi Mladi informatičara Strahoninca. Posebno smo time zadovoljni te smo svjesni činjenice da bez takvog rada s našim djetetom, on ne bi osvojio prvo mjesto u državi. Posebno smo zahvalni što se s učenicima radi kontinuirano i izvan samih tečajeva, tj. putem online sustava. Također, naš sin je imao prilike dolaziti na dodatne pripreme kod njegovog vanjskog mentora Dejana Drabića u njegovo poduzeće.
Sve to bez i jedne kune naknade. Posebno smo sretni zbog odlične suradnje koju sada imaju njegova učiteljica informatike i njegov vanjski mentor. U toj suradnji sudjelujemo i mi kao roditelji, a koliko sam upoznata i škola tu suradnju vrednuje. Moramo reći da je djetetu bilo iznimno žao što njegov mentor nije bio s njim kod primanja župana. Odnosno, onda kada su se dijelila priznanja zaslužnima, ako je već cijelo vrijeme bio uz djecu kroz natjecanja.
Smatramo da je jedno “hvala” najmanje što svi zajedno trebamo reći tim ljudima koji nesebično svoje slobodno vrijeme žrtvuju za boljitak naše djece. Još je važnije što su to znanja bez kojih naša djeca neće moći uspjeti u budućnosti.“
Koristimo priliku pozvati sve zainteresirane škole, odnosno nastavnike informatike, na međusobnu suradnju u kojoj mi iznimno vodimo brigu o međusobnom uvažavanju i jačanju zajedničkog utjecaja radi obrazovanja djece.’
