Započelo je Miholjsko ljeto, najljepši dio kasnoljetnog i ranojesenkog vremena kada se ubire najveći dio plodova rada ruku čovječjih i darova Božjih, a jedan dio njih krije se u našim lijepim i još uvijek čistim i zdravim šumama.
Upravo u šumu u predvečerje blagdana Svetog Mihovila pohitao je Ivan Goričanec, dizajner, enogastronom, sommelier, spisatelj, scenogrf, športaš i političar, a nadsve zaljubljenik u prirodu i to ne bilo koju šumu, nego u frkanovsku vidjeti ima li ih i onda ubrati koju gljivu.
Ali nije Ivek bilo tko i ukaza se njemu veličanstven prizor, na maloj površini pravi mix gljiva koje nadvisiše kraljevski vrganji. Započe ih Ivek ubirati ne vjerujući u to što ga okružuje i što se događa i najedamput je košulja bila puna plodova jeseni i šume.
– Što ti vrijede biseri ako ih nitko drugi ne vidi, i što će ti ako ih sam konzumiraš, promišljao je Ivan i onda se sjetio i pozvao svog prijatelja i nositelja titula kakve sam nosi (osim političara), naravno Stjepana, potpisnika ovog teksta.
U roku odmah bio sam u Goričancovom domu, gdje je on po stolu rasporedio gljive: vrganje, bubijače (djed), topolovce, puhare, sivače, borovce i desetak drugih gljiva čiji miris je ispunio Ivekov dom.
– Koje budemo i kako prvo složili i blagovali upitao je Ivek, a odgovor je glasio, prvo, zapravo samo vrganje kraljeve svih gljiva. – Vrganja očistimo i narežemo na ploške, a u međuvremenu u tavi rastopimo račju (patkino) mast na koju posložimo vrganje. Nikakve začine ne dodajemo, i lagano ih dinstamo i držimo do trenutka kada rubovi postanu hrustavi. Skidamo s vatre i stavljamo u veliki zemljani tanjur.
Počinjemo jesti… uživimo u bajci najljepšoj od svih, jer vrganji su popout biranog meda. Što reći? Dar Božji. Čujemo dolazi Ivekova supruga doktorica Biserka Goričanec, ne pita previše nego osjeća. U zraku i zadovoljnim licima nas muževa u fortofima.
– Idemo drugu rundu za Biserku, ali i za nas. Sada su vrganji spremljeni na račjoj masti, luku, češnjaku te malo soli, malo papra. Nestrpljiva Biserka na stol stavlja ovčji sir i pancetu…, ali čekaju se vrganji. I onda oduševljenje, bajkovitost okusa, sanjarenje ili stvarnost tanjura s vrganjima!?
Točimo i pijemo Turkov fantastičan Kerner 2011. čime zaokružujemo bajkovitost darova prirode i Boga i maestralnosti Ivekove. Na vratima se pojavila Ranka, medicinska sestra i prijateljica obitelji Goričanec, a za nju Ivan spremi mix gljiva uz dodatak kriški jabuka. Užitak.
Danas 29. rujna je Miholje (Mihovil, Mihael, Miško, Mijo. Miha…) i dan je za krenuti u prirodu koja je prepuna različitih plodova, koji su dar prirode i mogu se s malo truda mogu pretvoriti u ukusan obrok. Mi smo to učinili i još smo pod dojmom ukusa i okusa vrganja.
Kada ste u šumi ne pretjerujte u ubiranju gljiva, kestena, šipka…, nego uberite samo za jedan obrok, kako bi svi imali, a prirodi ostalo za razvitak.
