U jednom sam periodu života bila teško bolesna i apsolutno mi ništa nije pomagalo. U tim trenucima, na rubu snaga rekla sam Bogu – Dobro, ako želiš da umrem, neka tako bude. Ali ako odlučiš da živim, bit ću tvoje hodajuće svjedočanstvo
Mlada umjetnica iz Međimurja Carla Belovari nedavno je objavila svoj debitantski album “Soul na ranu”. Svaka riječ i svaka nota u njemu duboko je proživljena i prožeta Stvoriteljem koji joj je, kako svjedoči, i darovao talente. Zahvalna i radosna, albumom i daljnjim stvaranjem želi samo jedno – dati slavu Bogu.
No put do albuma, ali i do susreta sa živim Bogom bio je trnovit. O svemu tome portal Bitno.net razgovorao je s mladom umjetnicom iz Svete Marije, koja još toliko može i želi dati svojoj publici, ali i svijetu koji je okružuje.
Čestitke na debitantskom studijskom albumu Soul na ranu. Dugo smo ga čekali. Kakav je osjećaj konačno držati vlastiti album u rukama i koliko se emocija i truda krije unutar njegovih korica?
Cijeli put i proces stvaranja albuma za mene je bio trnovit u svakom pogledu, bilo je tu puno borbi i pitanja hoće li se uopće objaviti. Znamo da diskografija polako odumire i albumi kao takvi polako odlaze u prošlost. Bilo je uključeno jako puno ljudi i svi su imali svoje mišljenje koje se nije nužno slagalo s mojim, no unatoč svemu nekako se u meni iskristaliziralo da ovaj album ipak trebam objaviti, da ga trebam za sebe, kao kraj i početak. Kada sam ga završila i konačno držala u svojim rukama, rekla sam – Bogu hvala, sada mogu nastaviti stvarati nešto novo, kraj ovoga dijela života na neki način obilježava i početak novog.
Kod onih koji vole tvoju glazbu znam da je album dočekan s oduševljenjem, u njemu si uistinu ostala vjerna sebi. Kako su reagirali tvoji kolege s glazbene scene?
Svi koji su mi se javili bili su oduševljeni. Zapravo im se posebno svidjelo upravo to da sam ostala vjerna sebi, nisam podilazila nikakvim trendovima unutar naše scene, niti sam željela podilaziti trendu golotinje i svega onoga što je danas gotovo pa neminovno vezano uz rad glazbenica. Nisam željela vulgarnost ni golotinju ni u svojim spotovima. Dijelili su moju radost što je album konačno ugledao svjetlo dana.
Tvoj neosporni talent u stvaranju, ali i izvođenju autorskih pjesama sasvim je sigurno primijećen, no je li primijećen Duh prisutan u tvojoj glazbi? Bog je važan dio tvog života, neminovno i tvog umjetničkog stvaranja?
Duboko vjerujem da moj rad prati Duh Sveti. Nisam do sada dobila ni jedan negativan komentar niti bilo kakvo podbadanje zbog načina na koji stvaram. No u prošlosti je toga bilo napretek. Međutim, znam tko sam i čija sam i to me ne bi ni ometalo u daljnjem radu, jer su progoni zapravo svakodnevica nas kršćana, ako uistinu želimo živjeti autentično.
Ljudi svakako primjećuju duh albuma i već mi stižu poruke onih koji su ga slušali da su se nakon preslušanih pjesama osjećali bolje, pozitivnije, drugačije, da im moja glazba daje nadu, radost i ta svjedočanstva su mi također jedan pokazatelj da je Božji prst prisutan i u mojoj glazbi.
Svjedočila si kako je tvoja vjera uistinu zaživjela tek nakon vrlo teškog životnog perioda. Možeš li s nama podijeliti dio tog buđenja?
Bila sam u jednom periodu života teško bolesna i apsolutno mi ništa nije pomagalo. U tim trenucima, na rubu snaga rekla sam Bogu – dobro, ako želiš da umrem, neka tako bude. Ali ako odlučiš da živim, bit ću tvoje hodajuće svjedočanstvo. I Bog me čudesno ozdravio, ni doktori nisu razumjeli što se dogodilo i kako je to bilo moguće. Tada sam shvatila, onaj Duh koji je Isusa uskrisio, prisutan je i u meni. Tada sam počela dublje istraživati Boga. I znanstveno i duhovno. I shvatila sam da je molitva naše najveće oružje.
Jednom kad osoba susretne živog Boga, njezin život nikada više ne može biti isti. Kako njeguješ vaš odnos, odnos tebe i Isusa Krista?
Svakodnevno molim i meditiram nad Božjom Riječi. Obavezno čitam Bibliju svaki dan, pijem kavu s Bogom, čitam duhovnu literaturu. Jako mi se sviđaju tekstovi i propovijedi pokojnih profesora Ivančića i fra Zvjezdana Linića. Naravno i tjednim ili češćim odlascima u crkvu.
Gdje pronalaziš snagu kad je ponestane?
U razgovoru s Bogom. U molitvi. U ispovijedi.
Cijeli intervju pročitajte na Bitno.net.
