Vjekovima je Međimurska Hrvatska, trpjela razne izrabljivače, otimače, nametnike i štetočinje svih nacija i vrsti, a ponajprije svojih prijatelja, susjeda, a najboljnije, svoje bližnje. Trpjela je i molila, puno puta stenjala pod jarmom i samo zbog nauka i vjere nije dizala pobune i ustanke, nije prosvjedovala, ali radosna nikada nije bila.
Takva ponižavana i proganjana, skrivala se od radoznalih pogleda, nije bila prva na zabavnim večerima, niti je odlazila na vikende, a rijetko kada na more Jadransko. Prisljavana je Međimurska Hrvatska na odlazak u strani svijet, premda ne rado i uvijek jednim okom i jednim uhom pratila i osječala što se događa u Cvetnjaku Horvatskom.
Ona koja je ostala, a nije imala veza i poznastava i bila okružena onima koji su poput jastreba ili tigra vrebali da naleti na neku postavljenu zamku, prolazila je golgotu svoju, proglašavana lopovom, pa često puta i norom (ludom), a u stvarnosti samo obična i normalna Međimurska Hrvatska, stečena i izgrađena na plodu žuljeva svojih.
Današnja mlada Međimurska Hrvatska prolazi veće golgote i strahote od svojih pređa, jer kao sada živi u demokraciji i nezavisnosti, a u stvarnosti je rob mnogih igrica, igara i namještenih zamaka.
Izložena je radom na crno, blokadama računa i ovrhama, od svojih bahtih poslodavaca, načelnika, gradonačelnika, bankara, komunalaca, operatera ovih i onih te ostaje bez osnovnih sredstava za preživljavanje i prisljena otići u svijet za gorkim kruhom, jer domaći su uzeli oni koji nikada znoj sa čela nisu obrisali, ali su raznim pravnim i nepravnim putovima uzimali i otimali drugima.
Ti i takvi zaduživali su i zadužuju državu raznim centrima moći, samo kako bi oni mogli ostati u foteljama i hladovini.- Sada imam 33 godine, koliko je imao Isus kada je prezren i prevaren od veličina onog vremena, živ prebijen na križ, nevin podnio život i mogu samo ustvrditi kako je život moj bio poput Njegovoga. Niti u jednom trenutku ne želim kazati ili pokazati kako sam je veće muke od Njega podnijela, ali sve, gotovo sve što sam proživjela bilo je čemer, suze i bol, umna i fizička.
Mnogo puta sam na kraju dana zavapila, o Bože čime sam to zaslužila, ali i zahvalila mu što me ostavio da mogu potražiti novu sreću i novi život. Ali, ali, svatko koga sam upoznala, družila i radila sa njime i za njega, prevario me i iskoristio moju dobrotu, moju vjernost, moju radost. Izgubila sam u ljude i sustav povjerenje i odlučila otići nekamo u svijet, misleći, pa ako me i prevare, to su tuđinci i manje će boljeti.
Opet mi se nametalo pitanje i razmišljanje, ako svi odemo, tko će ostati i opstati u Međimurju malom i Domovini lijepoj? I onda sam susrela Zlatka, čovjeka koji me shvatio i prihvatio i više nisam razmišljala o odlasku. Počeli smo razmišljati kako biti zajedno, a zarađivati za život i na kraju smo odlučili kako su pjesma i glazba ono što će nas držati zajedno i omogućiti nam normalna život.
Krećemo u novi život i nove izazove kao zabavni duet ›Tina i Zlatko‹ s nadom i vjerom kako ćemo uspjeti i kako moj život poput Isusovog bude imao smisla, i da ostanemo ovdje, kako bi netko živio u Međimurju i Hrvatskoj, a da nije došao odnekud i zasjeo u dom naš i naših predaka, kaže Martina Tina Nemet Vuković, iz Čakovca koju u svemu podržava njezin novi partner Zlatko.
Prvi su im podršku dali međimurski vinari Knehtl-Medenjak, Belović, Štampar i Cmrečnjak, tvrtke Edi-mont, Balić parketi i RIVER caffe bar u Murskom Središću.
