Pedesetak ljubitelja zore rane i prirode lijepe iz cijelog Međimurja točno u 4,20 sati krenulo je iz središta Štrigove prema Mađerkinom bregu, gdje su oko pola šest (5,30 sati) doživjeli najljepši trenutak kojeg priroda u jednom danu može dati.
A to je nestajanje noći i pojavljivanje sunca, sunca koje kuglu zemljsku obasjava i grije. Premda vremenske prilike nisu bile idealne, ništa, ali baš ništa nije sakriti moglo izlazeće sunce kao niti radost puka koji je gledao u smjeru Istoka dalekog iznad kojeg se pojavila kugla crvena, koja je s vremenom postajalo sjajna vječnost.
Ljepše je to na Mađerkinom bregu nego li se može riječima opisati, a kada je Rajko Cmrečnjak otvorio svoj pjenušac, bajka je ispričana, a u njoj su uživali Stanislav Rebernik i prelijepa mu gospođa Aleksandra, Đuro Bel i ljupka mu supruga Terezija i njihovi prijatelji, a svoj ogroman doprinos događaju godine na Mađerki dao je Josip Mikec, s kojim uistinu u Štrigovi sunce izlazi i zalazi.
Od sada i grožđe na bregu grofice Mađerke počinje zrijati, ono rano, koje će za koji tjedan bajku s ovog brega povrh svete Štrigove i čarobnog Robadja učiniti još ljepšom i slađom.
