Članovi ‘Pinkleca’ – zavičajnog društva Međimuraca Karlovačke županiji provelo je nedjelju u Kotoribi na turističko-zabavnoj manifestaciji ‘Dani šibe i ribe’ i vidjeli neke karakterističke običaje vezane za košaraštvo, pletenje cekera, a pošto je to općina na rijeci Muri i običaje pripremanja jela od ribe, prije svega šarana na rašljama, kao i u Karlovcu.
Načelnik općine Kotoribe Ljubomir Grgec i njegov zamjenik Roberto Ujlaki bili su sjajni domaćini nama Međimurcima iz Karlovca, ali nikada nećemo znati je li razlog tome njihova uobičajena gostoljubivost ili je razlog emotivniji, jer nakon “prvog neprepoznavanja” Grgec i jedan od “Pinkleca”, Kotoripčanin Dragutin Strižić, snažno su se zagrlili, nakon više desetaka godina, jer dobro se znaju iz djetinjstva, četiri su godine dijelili istu školsku klupu.
Domaćin im je bio i Zdravko Rep, brigadir Hrvatske vojske, Kotoripčanin koji je bio zapovjednik Vojarne u Domobranskoj ulici u Karlovcu, tri godine, pa ih i to povezuje, štoviše radio je prije toga u Hrvatskoj vojsci u Varaždinu s predsjednikom Pinkleca Željkom Tomašićem, kad je on bio načelnik inženjerije u VI. Zbornom području OS RH.
– Mi smo dakle sada međimuski Karlovčani, a on je bio karlovački Međimurec, ili možda sve obratno, ne znam, našalio je Tomašić, a Rep je izrazio zadovoljstvo što smo došli i upoznali tradiciju kraja u kojem je nekada košaraštvo bila pretežita djelatnost.
– Zamislite, sada je industrija plastike preuzela primat, proizvodi se folija i plastične čašice, ide nam dobro, nije problem nezaposlenost već nedostatak radne snage, a nekada je 90 posto Kotoribe živjelo od šibe, odnosno kako se to službeno zove vrbovog pruća.
Sada se košaraštvo njeguje samo u obitelji Pogorelec, koja sadi šibu, i obrađuje ju kroz sedam koraka, te pletu finalni proizvod. Osim njih ludi se više time ne bave doma, ne isplati se, puno rada, a niska cijena, globalno je tržište učinilo svoje-, rekao je Rep.
Kotoriba je mjesto na kojem je u Hrvatsku iz Mađarske došla 24. travnja 1860. godine željeznička pruga, s njom i napredak ravan današnjem internetu, na primjer. Na “Dan šibe i ribe 2017.” uz ostale goste došli su vlakom i Varaždinci, a vlak je na svim usputnim postajama besplatnom vožnjom u preuzimao i druge namjernike koji su željeni doći u Kotoribu.
Međutim, nakon 157. godina tradicije na željezničkoj stanici ni malo veselo stanje, prometnik Tihomir Žvorc ne skriva nezadovoljstvo današnjim položajem ovog kolodvora i pruge, smatra da bi političari trebali iskoristiti ovaj potencijal i vratiti teretni promet s cesta na željeznicu, te sa drugih pravaca (Koprivnica), a za oživljavanje putničkog prometa trebale bi se više založiti razne institucije, npr. da se uspostavi opet međunarodna linija Budimpešta – Split, koja je postojala do prije sedam godina.
– Nekad su se u Kotoribi dodavali vagoni, jer je bilo puno putnika, a za teretni je promet, tu bilo dovoljno kolosjeka, zgrada (ložiona) za 400 vagona. Nekoliko stotina metara od kolodvora su još tri ranžirna kolosjeka, jer je kolodvor radio takav “brutto teret” da su se tamo privremeno smještavali vagoni. Održavamo te kolosjeke, ali nisu u funkciji – kaže.
– Nakon ovog zgodnog izleta slijede nam opširnije akcije, realizacija projekta “Porcijunkolovo 2017”, u Čakovcu, što će sufinancirati Grad Karlovac, gdje će nastupiti KUD “Sveta Ana – Vučjak”, a imat ćemo i svoj štand na kojem ćemo Čakovčanima i njihovim gostima prezentirati naš tradicionalni projekt “Pinklecovi đunđi” krajem listopada.
Želimo da taj događaj s obilježavanjem obljetnice vjenčanja hrvatskih plemenitaša Katarine Frankopan i Petra Zrinskog, na originalnim lokacijama u Karlovcu, uz originalan oltar, kuriju i dvorac, te uz tradicionalno natjecanje u pripremanje bograča, postane prava turistička atrakcija i privuče goste iz našeg starog kraja. Prvi puta ćemo upriličiti i “Večeru sa Zrinskima”, uz jelo i piće za nekoliko suradničkih udruga iz oba naša kraja – poručuju Pinkleci.
