Sretnu, radosnu, lijepu, razdraganu, ponosnu, no ponekad i rastrganu, poniženu, grubu, srditu i gorku Međimursku Hrvatsku, čine i sitnice, male stvari i mali ljudi. Bez njih, nje bilo ne bi, jer su zaista bitni, pa makar najviše puta stavljeni na margine i od velikih marginalizirani, jer, kao nisu uopće važni.
A oni rade mnogo puta na oko nevažne i ne bitne poslove, predmete, nose kipove i slike, stoje kod Božjeg groba, idu u procesiji Križnog puta, nude kruh i sol, čašicu rakijice, sudjeluju na svjetovnim događanjima, na sprovodima i mjesnim veselicama.
Mali su, kao ne potrebni, ali ništa bez njih ne prođe, uvijek ih se ‘oni’ sjete kada treba u narodnoj nošnji, odori ili sa zapregom uljepšati razne dane turizma, kulture ovakve i onakve, ljeta uz ovo ili ono, špnacirfesti tu i tamo, blagoslova ovoga i onoga. Kotačići, perca, kapljice i mrvice su, a bez njih jednostavno ne ide.
Kao što bez vode iz Mure, male rijeke, za koju Međimurci kažemo kako je to naša Mura, ne bi jednakom snagom vrtjele se turbine hidrocentrale ‘Đerdap’ tamo daleko na istoku, ma koliko mnogi tvrdili kako je to hidrocentrala na Dunavu, ipak on snagu crpi iz vode Mure, koja se prije ulijala u Dravu i tako dalje u krilu Dunava, nošena, preko đerdapskih klisura dospjeva u Crno More, ili tako nekako.
Za takve ljude kaže se kako su ‘Katice za sve’, jer svugdje su i za sve. I kako u jednoj pjesmi kaže u svojoj pjesmi Žiga Međimurski, ‘…, kaj popetne vse se pomladi, kaj pogledne vse se oživi…’, ovi ljudi svemu daju dušu.
– To je tak malo sjemenki, zapravo prvo ježice, a unutra sjemenke črlenoga javora i na cesti ili vu travi nikaj ne znači. Ali, malo ga očistiti, splesti ili v kiticu složiti i pofarbati, i eto ukrasa. Ja svaku malu stvar, odbačeni predmet, cvjetak ili listek uzmem i nekaj z njih stvorim. Male stvari čine velike prozore i uspomene. Nejga tak male stvari na svejtu kaj ne bi važna bila i velik apostala.
Kak je ono vu Evanđelju, zrno gorušičino je malo-nevidljivo gotovo, a iz njega izraste drvo u čijoj krošnji se ptice gnjezde, kazala je Klara Glavina iz Murskog Središća, prilikom našeg susreta na Šetnici uz Muru u Murskom Središću, žena koja je uistinu ‘Klarica za sve, ali ne i za svakoga’.
Skromna, radišna, poštena, majčinska, pobožna, svjetovna, pjesnička i cvjetnička. Bez nje ne prođe niti jedan događaj, a da nje nema u narodnoj nošnji kao članica središćanskog ‘Društva žena’ ili kada se sama ‘obleče’ i dođe na crkvena i narodna događanja.
Mudra je Klarica žena i pazi kako nikoga ne bi povrijedila, svima pomogla, ali ne i svakome. To jako puno znači i govori o ovoj ženi, kao uostalom i Međimurskoj Hrvatskoj, koja je bila i je za sve, ali ne i za svakoga, te je stoga od silnika prozrena. No, čast i poštenje su veći od prezira svakoga.
