2007. godine obitelj Horvat odlučila je napustiti romsko naselje Kuršanec te svoju sreću potražiti među stanovnicima Strahoninca. Njihov dosadašnji put je bio težak i mukotrpan.
Uprkos tome, sretni su što su za svoju zajednicu – već postali uzor. Peteročlana je obitelj u novom domu jako dobro primljena. Kad su kupili staru kuću uhvatio ih je strah – što ako ljudi iz sela budu neprijateljski raspoloženi? Reportažu donosi Deutsche Welle.
“Viđala sam po novinama kako mještani pišu peticije jer ne žele živjeti pokraj Cigana. Ali vjerovala sam da će, ako mi budemo pristojni i pošteni, sve biti u redu. I doista jest – priča Snježana. U odličnim je odnosima sa susjedima, nikad nije doživjela ružnu riječ.
Težak izlazak iz geta
“Bijeda, kriminal i nemogućnost da se izađe iz takvog začaranoga kruga karakteriziraju svakodnevicu većine Roma. Mnogi iz “geta” skloni su sitnom kriminalu, mnoga djeca u školu idu musava i zapuštena. Nastavu ne mogu pratiti, jer ne poznaju niti osnove hrvatskog jezika. U svakom od romskih naselja jedva da ima jedan posto zaposlenih.
– Mi smo se uklopili u društveni život. Na početku nije bilo lako i susjedi su nas gledali s čuđenjem ali smo bili ustrajni i ubrzo postali omiljeni susjedi. Posebno mi je drago što radimo i sami zarađujemo za život, ne ovisimo o socijalnoj pomoći, a djeca govore hrvatski jezik i uspješni su u školi – kaže Florijan.
Cijeli članak možete pročitati OVDJE.
