LEA ŠPRAJC Kantautorica koja plijeni pažnju sve šire publike

Polako gradi zavidnu glazbenu karijeru, pjeva, svira, piše pjesme, surađivala je s Lidijom Bajuk, Enesom Kiševićem i brojnim drugim velikim imenima, a tek joj je 21 godina.

Ona je Lea Šprajc iz Šenkovca, studentica kroatistike te etnologije i kulturne antropologije. Velika je zaljubljenica u narodnu baštinu, prirodu, književnost i glazbu, a sve to nastoji spojiti svakog dana.

Zahvalna je za sve što joj je glazba donijela, a kada vidite s kakvim žarom govori o glazbi, jasno vam je da uspjeh nije mogao izostati.

Još se kao djevojčica zaljubila u glazbu

Lea se ozbiljnije počela zanimati za glazbu već u nižim razredima osnovne škole. Tada je upisala i Osnovnu glazbenu školu Miroslav Magdalenić u Čakovcu. Tu je svirala klavir, a nekoliko godina kasnije otkrila je gitaru.

Kako je nakon završetka osnovnoškolskog obrazovanja krenula u Gimnaziju Josipa Slavenskog, glazbu je stavila na čekanje, no shvatila je da tako ne može funkcionirati.

‘Vrlo brzo sam shvatila da bez glazbe ne ide, stoga sam godinu dana kasnije upisala Glazbenu školu u Varaždinu (teoretski smjer), koju sam onda pohađala paralelno s Gimnazijom. Bilo je jako naporno jer sam doslovno cijeli dan bila u školi, ujutro u Gimnaziji, popodne u Glazbenoj ili pak obrnuto.

Kad bih navečer došla doma, trebalo je učiti, vježbati klavir, a ujutro opet sve ispočetka. Bez obzira na hrpu obaveza, bila sam zadovoljna jer ipak je to bio moj izbor’, govori nam Lea.

Počela je otkrivati tradicijsku međimursku glazbu

Cijelo je to vrijeme pisala svoje pjesme, svirala i nastupala diljem Hrvatske Prvi veliki nastup bio je na festivalu Mali Mef 2010. kada je osvojila Grand Prix za pjesmu koju je sama napisala. Nakon toga je uslijedilo razdoblje u kojem je postupno otkrivala i svoju ljubav prema međimurskim pjesmama.

‘Na jednom nastupu u Varaždinu, nakon što sam odsvirala nekoliko svojih pjesama, neki čovjek iz publike dobacio mi je nešto poput ti si Međimurka, pa daj neku međimursku.

Imala sam spremnu samo jednu međimursku pjesmu, bila je to Dej mi bože oči sokolove. Odsviram ja tu pjesmu i ljudima se svidjelo, a i sama sam uživala u pjesmi. Potaknuta tim iskustvom, odlučila sam naučiti više međimurskih pjesama. U početku su bile to one najpoznatije, one koje se najčešće izvode’, kaže Lea.

Kako je vrijeme odmicalo, sve je više ulazila u svijet tradicijske glazbe, a slučajni susret s Lidijom Bajuk zauvijek je promijenio smjer njezinog života.

‘Upoznala sam je jednog ljeta na čakovečkom Porcijunkolovu, kada je vodila glazbenu radionicu ‘Zlatna grana’. Iduće godine pridružila sam joj se na njezinom koncertu u Fox-u.

Tu sam doznala za jedan potpuno drugačiji pristup tradicijskoj glazbi. Mada ne zvuči lijepo, rekla bih da sam dotad tradicijske pjesme shvaćala previše olako, pjevajući sam one najpoznatije, ne pitajući se o čemu pjesma zaista govori’, iskreno progovara Lea.

To ju je dovelo i do izbora studija etnologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Kako sama kaže, etnologija je ljudima još uvijek apstraktna disciplina pa je zato uz to odabrala i studij kroatistike. Ne krije da je jako zadovoljna tom kombinacijom.

Nastupi s Lidijom Bajuk zauvijek u sjećanju

Ipak, njezina prva ljubav još je uvijek glazba. Nekoliko godina zaredom svirala je kao ulična glazbenica na varaždinskom Špancirfestu, što joj je bilo potpuno novo iskustvo koju ju je potaknulo da se češće okuša u takvim nastupima pa je i na ljetovanjima spajala odmor i uličnu glazbu.

2012. godine nastupala je na Imagine festivalu u Varaždinu, a nakon toga dobila priliku svirati na glavnoj pozornici na Trgu bana Jelačića u Zagrebu. Svirala je i u zagrebačkoj Močvari, a riječ je o programu ‘Začarana močvara’ koji vodi Dunja Knebl.

Iako su sada iza nje već brojni nastupi, oni s Lidijom Bajuk još uvijek su joj najdraži.

‘Bilo je to u čakovečkom Fox-u, gdje sam svirala kao gošća. Već sam tada u svoj repertoar uključivala i tradicijske međimurske pjesme, no slušajući Lidiju otvorio mi se jedan potpuno novi svijet. Doznala sam da stihovi tradicijskih pjesama kriju nevjerojatno zanimljive priče, da svaki motiv iz pjesme ima svoje značenje’

S Lidijom je nastupala i na krapinskom ‘Zagorje blues etno festivalu’, na etnokoncertu na Gradecu u sklopu međunarodne smotre folklora, te u Histrionskom domu u Zagrebu na Lidijinom obljetničkom koncertu ‘Senjicu senjala’ 2015.

Enes Kišević prepoznao je njezin talent

Njezinu svestranost i ljubav prema glazbi zapazio je i poznati književnik Enes Kišević kada su zajedno nastupali u Čakovcu 2014. godine u dvorištu Memorijalne zbirke Ladislav Kralj Međimurec.

‘Enesu se svidio moj glazbeni izričaj, pa me nakon tog prvog zajedničkog nastupa puno puta zvao da sviram na njegovim pjesničkim večerima. Nastupali smo tako zajedno nekoliko puta u Zagrebu, u Ogulinu, Slunju, Varaždinu, Mariji Bistrici. Enes je duša, zrači posebnom toplinom i zaista mi je velika čast nastupati s njime’, ističe Lea.

Preko njega je upoznala i Seada Alića, Ismeta Kurtovića i Safiudina Alimoskog te s njima sudjelovala u snimanju dvije pjesme, Stećak i Posljednje pismo iz Bišćana.

Pjesma Stećak posvećena je svim migrantima svijeta, svih vremena, nacija i vjera, dok je Posljednje pismo iz Bišćana (Bijele trake) tematski povezano sa stradanjima u Prijedoru i okolici 1992.

Ispušni ventil pronalazi u prirodi

S obzirom na ovakav ozbiljan glazbeni angažman i k tomu još i povremeno volontiranje u Etnografskom odjelu Muzeja grada Čakovca, nismo mogli a da Leu ne upitamo kako to sve stiže.

‘Ponekad je jako teško. Najgore mi je kad su ispitni rokovi, što se svodi na mjesec dana panike, stresa i konstantnog sjedenja za knjigom. Imam naviku da učim naglas, pa se nerijetko dogodi da na kraju dana budem skoro pa promukla i pjevanje onda ne dolazi u obzir. Tih mjesec dana obično stavim nastupe na stranu, pa se posvetim samo faksu. Ne volim stvari raditi polovično’, iskreno govori Lea.

U svemu tome nepresušna su joj motivacija ljudi koji se ne boje biti drugačiji, koji se ne povode za prolaznim trendovima, koji čvrsto vjeruju u ono što rade, slijede svoje ideale i marljivo rade na tome da ih dostignu. Primjećujemo da je i ona sama upravo takva.

Kada pak uhvati barem malo slobodnog vremena, nastoji ga provesti u prirodi.

‘Obožavam prirodu. Ako, primjerice, jedan cijeli dan provedem u kući, a da ne izađem, već sam nervozna i teško se koncentriram. Ili trčim ili vozim bicikl, a ponekad se jednostavno prošećem. Nije mi problem ako sam pritom sama. Zatvorim se u misli i uživam. Najdraže mi je kad ujutro ranije ustanem i odem trčati, pa osjetim ono jutarnje sunce na koži. Bez takvih i sličnih ‘izleta’ ne bih mogla’, ističe Lea pred kojom su važni planovi za budućnost.

Svako novo iskustvo otvara nova vrata

Iako, kako sama kaže, nije sklona raditi velike planove, ipak voli imati neke generalne životne smjernice. Voljela bi naučiti što više tradicijskih pjesama, posebice one koje se rijetko izvode, naučiti što više o kontekstu u kojem su te pjesme nastajale te osmisliti originalan način kako povezati etnologiju i glazbu.

Za sebe kaže da je veliki lokal patriot pa želi učiniti nešto vrijedno i za svoju zajednicu, no vjeruje kako će i do toga doći s vremenom.

‘Jedno iskustvo otvara drugo i tim se ključem vodim. Glazba je dio mene i već to što je mogu osjetiti, što njome mogu izraziti svoju nutrinu, kao da mi je dovoljno. Sad zvučim pomalo neambiciozno, no glazbom se bavim isključivo zato jer uživam u tome. Što će mi ta ljubav i privrženost donijeti, tko zna, ne opterećujem se time. No, svakako joj hvala za sve što mi je dosad donijela’, zaključuje Lea.

Uživati u Leinim izvedbama možete već za nešto više od mjesec dana. Naime, 21. travnja u dogovoru s Knjižnicom ‘Nikola Zrinski’ Čakovec, a povodom manifetsacije ‘Noć knjige’, Lea priprema koncert na Maloj sceni Vinko Lisjak u Čakovcu.

Pridružit će joj se i nekoliko prijatelja glazbenika, a više detalja o svemu moći ćete saznati vrlo skoro.

Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@emedjimurje.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije