Danas će mnoge žene bit darivane cvijećem, slatkišima, nakitom… Ipak, danas je Međunarodni dan žena. Nekima će to možda biti i jedini poklon kroz godinu, neke ga možda neće niti primiti, no od žena se očekuje da svih 365 dana u godini bude dobra na svom poslu, savršena supruga još idealnija majka, čuvarica obitelji i kućnog ognjišta.
I sada ono, za mnoge zanemarivo, a sada je vrijeme da se istakne. Kod nas žene češće završavaju fakultete, imaju bolje ocjene, no do posla dolaze teže, a ni plaće im nisu na razini muškaraca.
To se zove podcijenjenost u društvu na što godinama upozoravaju različite ženske udruge. Jesu li njihovi apeli pronašli plodno tlo, procijenite same.
Naš portal je u svezi toga ‘potražio’ nekoliko sugovornica u ulozi poslovne žene, supruge, majke. Nudimo vam njihova razmišljanja. Jedna od sugovornica je turistička djelatnica, jedna radi u zdravstvu, treća je političarka.
Boška Ban Vlahek, voditeljica Turističkog ureda Turističke zajednice grada Čakovca
– Moguće je biti uspješna majka i poslovna žena… Većina ljudi je mišljenja da su majke koje ostaju u kući najbolje majke. Ja sam suprotnog mišljenja, dapače, smatram da žena koja gradi karijeru može itekako biti dobra majka.
Društvo bi neophodno trebalo osvijestiti da to što su žene uspješne u poslu ne znači da smo manje uspješne majke.
Naprotiv – kaže i dodaje: -Sretna sam i ponosna majka dvoje djece. Kćer Matilda ima 8 godina, sin Matko 7 godina. Majčinstvo me ispunjava u potpunosti. I smatram da sam dobra mama. Nisam osoba koja je odlučila biti samo majka jer mislim da bi time odustala od jednog dijela svoje ličnosti. Zasigurno bi to utjecalo na mene kao osobu, a samim time i kao majku.
Sve godine školovanja, posao koji me u potpunosti zadovoljava, strast i volja za onim što radim… sve je to oblikovalo mene kao osobu, postala sam kompletna.
Bilo je trenutaka kada se pojavila ona prekretnica u životu, kada se kao podrazumijeva da ja biram. Ali ne vidim zašto…
Muškarci ne biraju gotovo nikad, njih se to i ne pita. Muškarac može biti uspješan poslovni čovjek, otac, suprug i još puno uloga ako želi. Žena ne, ona je sinonim za usku fokusiranost na jedan segment života. Okruženi smo brojnim primjerima žena koje uspješno balansiraju između karijere i majčinstva.
Uostalom, žene su multipraktične osobe kojima polazi za rukom da rade više stvari u isto vrijeme, a samim time i da imaju više uloga. Svakako ne mislim da su domaćice loše majke, naprotiv, skidam im kapu. Međutim, ne vidim se u toj ulozi. Karakterno sam nemirna duha i teško se mogu zamisliti biti samo u kući.
To što sam majka ne znači da je svijet stao ili počeo se okretati u drugom smjeru. Znači samo da imam novu obavezu i ispunjenost. Emociju koja me navodi da budem još bolja. Pozitivnija, požrtvovnija, ali i istrajnija da zadržim svoj identitet.
Jer ja sam ona ista osoba s ambicijama koje sam imala i prije nego sam postala sretna majka. Zašto da ih odjednom gasim? Smatram da je dobra organizacija ključ svega. Nisam ni prva, a ni posljednja žena koja je majka i koja radi. Iako je divno što sam prije svega majka, ja mogu biti i žena koja je tijekom svog života i radila ono što me ispunjava.
Za sada uspijevam sjajno uskladiti svoje privatne i poslovne obaveze. Uspijevam biti uspješna majka koja pruža neizmjernu podršku svojoj djeci u najljepšoj fazi odrastanja ne odričući se posla za kojeg živim i koji mi predstavlja zadovoljstvo – tako razmišlja naša prva sugovornica.
Karmen Cecarko Vidović, bacc.obs.,izvršna direktorica Hrvatske udruge za promicanje primaljstva
– Još prije 20-ak godina, smatralo se da je ženi mjesto u kuhinji, eventualno da odradi svoj posao i dobro odgaja djecu. Na nekim većim položajima, nisu se nalazile žene jer nisu bile ‘dorasle’ funkcijama poduzetnika.
Malim koracima žene su počele ‘bušiti rupice u zidu’ i sa strahom otvarale frizerske salone, kozmetičke salone, gdje su često nailazile na otpor. Naravno da nismo ostale u dobu Clare Zetkin, ali nismo se ni baš previše odmakle od tog doba.
Žene su još danas manje plaćene, još uvijek su u malim postocima direktorice, ravnateljice ili na nekim drugim rukovodećim mjestima. Još uvijek postoji stereotip o tim ženama.
‘Došla je preko veze, dala je novac, bavi s politikom’. Ali, zaista postoje žene koje život počinje da trenira. Kada nauče govoriti, kada bi trebale šutjeti, a da pri tom ne pričaju gluposti. Nauče da moraju i kad im se neće, a da ne sile sebe i nauče da moraju misliti na sebe.
Žene koje su uspješne u poslu, danas nisu manje vrijedne majke. Svaka od tih žena dođe kući umorna, gdje je čeka hrpa neispeglanog rublja, posuđa za pranje i ručak koji mora dovršiti danas za sutra. Naravno uz to i djeca, sa kojima treba odraditi dužnosti majke.
Gledati djecu kako plaču, a pri tom gutati svoje suze. Bezuvjetno ih voljeti, a ne tražiti ništa zauzvrat. Naučiti dati sebe, a ne tražiti dio drugog. I naučiti da si sama heroj svog vlastitog života i svoje vlastite priče i svog vlastitog puta.
Rodile su se ‘moderne vještice – smatra prva ‘babica’ čakovečke Županijske bolnice i poručuje:
– Ponekad se samo treba prestati bojati i krenuti naprijed. Ili će ići, ili neće ići. Takav je život !
– U jedno sam sigurna, što se tiče mog osobnog života i doškolovanja uz posao, a to je ono da ‘Iza svake uspješne žene, stoji majka, koja joj čuva djecu’. I na tome sam joj beskrajno zahvalna.
Svim ženama želim poručiti, da žene koje žele biti ravnopravne sa muškarcima, nisu dovoljno ambiciozne. Sretan vam Dan žena, bile vi ravnateljice, direktorice, poslovne gospođe ili ‘samo’ žene, majke, čistačice – završila je s najljepšom porukom.
Đurđica Slamek, načelnica Općine Sveta Marija
– Kao jedanaestogodišnja djevojčica ostala bez oca te sam odrasla uz samozatajnu majku koja se požrtvovano brinula za mene i moju mlađu sestru. Bila nam otac i majka, prijateljica, poljoprivrednica, domaćica, dobra susjeda…
Stoga sam vrlo rano shvatila da je život jedna velika borba u kojoj svatko od nas pokušava biti pobjednik i izboriti se za dobrobit svoje djece, obitelji, interese skupine ljudi (razred, udrugu,…), naselja, općine ili društva u cjelini.
Da bismo nešto mijenjali, sprovodili svoje ideje u mjestu u kojem živimo moramo imati oruđe, a to oruđe je politika. Ne, karijeristička već politika društveno odgovornog pristupa kakvu provodim kao načelnica, ali i kao žena- smatra Slamekova, a onda dobro poznato:
– Nažalost, malo nas je žena u politici što je zaista šteta jer žene unose u politiku drugačiji stil vođenja koji obilježava visoka briga za druge i međuljudske odnose, a ženama su prioritetne teme vezane uz djecu, mlade, obitelj i ugrožene skupine što se pokazuje kao veoma važno s obzirom da je demografska slika Republike Hrvatske očajna. Eto, i mi kao Općina pomažemo gdje god možemo, koliko nam dopušta naš proračun …
Svaki realiziran zadatak koji postavim pred sebe me raduje i ništa mi nije teško učiniti. Naravno da moj angažman u Općini osjeća moja obitelj jer mnogo toga što je prije bila moja obaveza napraviti je sada njihova, ali ne bune se.
Dapače, muž i kćeri mi daju jako veliku podršku i to ne samo preuzimanjem velikog dijela mojih obveza već i moralnu. Zaista se veselimo dok smo svi zajedno na okupu jer zbog mojih obveza ti trenuci i nisu tako česti. No, tako je to u životu.
Odabirom, da se kandidiram znala sam da će to tako biti i ne žalim se već kao što sam rekla veselim se svakom novom izazovu, a još više kada ga uspijem riješiti – završila je optimistički.
I što reći za kraj?
Pa sretan vam, Dan žena! Muškarcima su, po statistici, ionako svi dani u godini – sretni.
