Morana Horvat (26) iz Kotoribe po zanimanju je kuharica. Nakon završenog školovanja ubrzo je pronašla posao kojeg je zavoljela i radila s puno ljubavi. Radila, radila i radila, a plaću nije redovito primila.
I tako se to vuklo iz mjeseca u mjesec, dok nije shvatila da tako više ne može i da mora nešto učiniti. Odlučila je, kao i mnogi mladi danas, svoju sreću potražiti u svijetu.
– Kao dijete uvijek sam maštala da jednog dana odem u Njemačku. Bio mi je to tada nedostižan san. Kako je u Hrvatskoj ovaj posao jako slabo plaćen s obzirom na to koliko moraš raditi, sestrična me jednom pitala da li želim bolji život s više mogućnosti. Ona s obitelji tamo živi od rođenja, a u Kotoribu dolazi za blagdane i na godišnji odmor – priča nam Morana.
Priznaje da nije istog trena mogla odlučiti jer ipak dom je dom, tu joj je obitelj, prijatelji… No kako je vrijeme prolazilo bilo je sve gore jer se Hrvatska našla u recesiji i gospodarskoj krizi.
– Uz to što nisam redovito dobivala plaću, jako me smetalo što kod nas radnik, ma koliko on dobar bio, nije cijenjen. Odlučila sam okrenuti novu stranicu u životu i krenuti za Njemačku. Prije tri godine, dok Hrvatska još nije bila članica Europske unije, nije bilo lako dobiti dozvolu – kaže.
Dolaskom u Njemačku rodbina joj je ponudila smještaj i pomogla oko razgovora za posao i rješavanju papira. – Vrlo brzo sam našla posao gdje i danas radim. Uvjet je bio i poznavanje jezika. Kako sam kao dijete voljela gledati crtiće, sama sam se naučila govoriti njemački – rekla je ponosno ova kuharica iz Međimurja.
Radi u malom hotelu u Donauwörthu gdje najviše pripremaju domaću hranu (bavarsku), ali imaju i a’la carte. – Zajedno s prijateljicom našla sam stan i otišla od rodbine kojima puno zahvaljujem što su mi pružili ruku dobrote na samom početku.
Danas živim sama u stanu, radim i uživam u životu. Sretna sam, jer svi su jako ljubazni i cijene me. Plaća je redovita – kaže Morana. Nije nam otkrila kolika joj je plaća, ali kaže da se kuharske plaće kreću od 1300 pa čak do 2500 eura.
Na pitanje planira se jednog dana vratiti u Kotoribu i Međimurje kaže: Naravno da razmišljam da se pod stare dane vratim u moj predivan rodni kraj koji sam morala napustiti. Jer dom je ipak samo dom i on je uvijek u srcu…
