Zgodan i šarmantan kulinarski virtuoz Ivan Pažanin oborio je s nogu gledatelje showa ‘3, 2, 1, kuhaj!’! U kratkom intervjuu za RTL je otkrio što mu se najviše sviđa na setu i s čime ima najviše problema!
Već si mjesec dana na setu, možeš li povući nekakvu paralelu ili načiniti usporedbu između ovogodišnjih i prošlogodišnjih kandidata?
Teško ih je uspoređivati jer je svaki kandidat unikat i poseban. Nisam puno razmišljao o tome, niti ih želim uspoređivati. Ovogodišnji su jako simpatični, trude se, rade. Mislim da su vrlo ozbiljno shvatili sudjelovanje u ovom showu. Bez obzira što se često zezamo i zafrkavamo na setu, koncentrirani su kad trebaju biti i daju maksimum.
S čime imaju najviše problema?
Ima dana kada im sve ide od ruke, sve je super i sjajno, kad odrade teške zadatke perfektno, a onda se sve okrene i dođe dan kad kiksaju na jednostavnim i banalnim stvarima. Dođe do pada koncentracije i dogodi se. Svaki je dan drugačiji i ipak je to amaterizam tako da ne treba to uzimati srcu nego im pomoći, usmjeriti i realno ocijeniti.
Što tebi najteže pada na snimanju?
Najteže mi je kad je hrana loša. Onda to preraste u lančanu reakciju, mi smo loše volje, oni su loše volje, pada im moral i elan. Ima takvih dana i bude baš teško, i kandidatima i žiriju. Nitko ne voli primiti kritiku niti čuti loš komentar, pogotovo nakon što se toliko trudi dati sve od sebe i napraviti najbolje što u tom trenu može.
Koliko si ti samokritičan kada je riječ o kuhanju?
Ne pretjerano, ali sam samokritičan. Definitivno uvijek želim da sve bude super i na visokoj razini. Na poslu sam okružen svojim timom s kojim konstantno razgovaram i savjetujem se. Odlično se nadopunjavamo i puno mi pomažu. Povezani smo, ti su ljudi moja desna ruka i moj oslonac. Tako da moram biti samokritičan ako želim da sve bude kako treba, a oni su tu ukoliko u tome pretjeram.
Koliko je tvoj posao zapravo zahtjevan? Kako izgleda tvoj radni dan? Ljudi često nemaju pravu percepciju tvog zanimanja…
To je strašan posao kojeg čovjek treba stvarno voljeti da bi ga mogao raditi. To je posao bez kompromisa, posao za kojim se ludi i posao koji vam je život. Svaki početak mladog kuhara kreće od nule…pranje, čišćenje, gledanje, učenje. Nije lako, ali sve je to dio posla i omogućava vam da se izgradite kao osoba. Svaki radni dan je i fizički i psihički naporan, pogotovo za chefove. Ali to nosi i svoju ljepotu. Što se tiče mojih radnih dana sada, razlikuju se. S obzirom na to da imam oko sebe sjajne ljude koji čine odličan tim, onda se ne morate toliko opterećivati.
Kako izgleda jedan radni dan usred sezone, recimo subota, 1. kolovoza?
Ajmee….plus 60 u kuhinji. Nervoza na najjače. Svi idu na jutarnju kavu i na plažu, a ti ideš u kuhinju. Ali mi to gledamo drugačijim očima, to je normalno.
Dogodi li ti se u takvom danu da doživiš potpuno zamračenje pa kreneš bacati lonce po kuhinji?
Je li mi se dogodilo?! Itekako! Crno pred očima, svašta bih rekao, totalna blokada…onda staneš, uhvatiš zraka, koncentriraš se, porazgovaraš s nekim o bilo čemu samo ne o kuhinji i nakon minute, kada se resetiraš, sve je u redu.
Što te nakon takvog dana najbolje opušta?
Sve ono što mi u tom trenutku odgovara. Volim pogledati dobar film. Obožavam pogledati nogomet, Hajduk, naravno.
Jesi li kuhao ikad za Hajdukovce?
Nisam. Ne znam jesu li bili u restoranu, ali ovako organizirano i ciljano, nisam. Ali ne marim za to, svaki je gost isti.
Je li?
Je. Odgovornost je jednaka, jednako se predaješ poslu i sve ima jednaku težinu. Samo onda možeš za sebe reći da si profesionalac u svom poslu. Svi imaju isti račun.
Kuhao si za brojne poznate face, tko ti je posebno ostao u sjećanju?
Najveći utisak su na mene ostavili Novak Đoković i njegova supruga Jelena. Jedan gospodin i jedna dama. Toliko su ležerni i znaju uživati u hrani.
Možeš li izdvojiti neku posebnu situaciju kada te gost pozvao za stol i koja ti je posebno ostala u sjećanju?
Svaki komentar je i više nego super. To je ono za što radimo i živimo. Ne mogu izdvojiti niti jednu specijalnu situaciju, ali kad me gost pozove i kad mi se zahvali na hrani,…nema ništa bolje od toga. Onda ti postane jasno koliko je uživao u tome i znaš da je prepoznao tvoj trud i rad.
Kakvi su Hrvati po pitanju kulture hrane i odlazaka u restorane?
Ljudi bi trebali postati svjesni skupoće kvalitetnih namirnica. Trebaju biti svjesni težine posla i financijskih izdataka. Ako vam se čini nešto skupo, mora biti opravdano. Ako želite kvalitetu, morat ćete je i platiti. Jedno vuče drugo. Kad mi kažemo za nešto da je skupo, treba biti svjestan zašto je skupo. Gosti koji često jedu po restoranima su educirani, pogotovo stranci. I ako im nudite kvalitetne namirnice i dobro radite svoj posao, nemate straha.
Što smatraš najvećim izazovom u svom poslu?
Kuhati za prave gurmane. One koji stvarno razumiju namirnicu, jelo, kulturu, sve.
Mediteranska kuhinja ti je najdraža, no voliš li eksperimentirati i ostalim kuhinjama?
Volim eksperimentirati kada kuham za sebe, ali ne pretjerano. Volim se zaigrati i ostalim kuhinjama, ali Mediteran je velik i ne možemo se ograničavati samo na more. Možete cijeli život samo na tome raditi. Baziram se na kvalitetnoj namirnici koju samo treba malo doraditi i dovesti do savršenstva jer, ako je dobra, već je sama po sebi savršena.
Ako je svaka namirnica sama po sebi savršena, to znači da je i grah delicija?
Apsolutno! Kako ne, to je prava delicija. Po zimi nema ništa bolje nego pojest tanjur graha sa suhim mesom ili kobasicom. Što ima bolje od toga?! Niti jednu namirnicu ne treba podcjenjivati, kao što ne treba niti jednu namirnicu precjenjivati.
Što je najneobičnije što si pojeo?
Jeo sam škorpione, neke egzotične bube, crve…nije me fasciniralo, ali sam morao probati. Ne znam bi li to prošlo kod nas. Samo ih je teško nabaviti.
Bez čega ne možeš u kuhinji?
Maslinovog ulja.
Demistificiraj nam onda jednu stvar – je li maslinovo ulje dobro baš za sve?
Ovako, kratko i jasno. Prženje – ne. Nikakvo prženje u dubokom maslinovom ulju. A za sve ostalo može.
Znači i luk za slavonski čobanac možemo dinstati na maslinovom ulju?
To mene nemoj pitati. Na to ti neću odgovoriti. Tko želi, može.
Što od kuhinjskog pribora ne bi nikada posudio?
Ništa! Što ćeš nekome posuđivati svoj pribor.
Da kuhate ti i Špiček i da mu nešto nedostaje, ne bi mu posudio?
A njemu bih posudio i nož! Nego šta. Samo da je blizu mene i da ga imam na oku.
Uvijek imaš posebne kuharske uniforme. Gdje ih nabavljaš?
Sam ih dizajniram. To su sve moje zamisli koje onda divne gospođe u firmi koja ih proizvodi prenesu na papir i na kraju u ovakve unikatne uniforme.
