Kada bakterije inficiraju usnu šupljinu i počnu je ‘jesti’, najobičniji tretman antibioticima izliječio bi infekciju. No mnogim stanovnicima Etiopije antibiotici su nedostupni, pa takve infekcije završe teškim deformacijama lica.
Zbog takvih ljudi, ali i onih kojima su lica izgrizle hijene, koji imaju tumore glave i vrata, defekte lica zbog lajšmanijaze (bolesti koju uzrokuju paraziti) te razna druga ozbiljna stanja, dr. Lara Stanić, specijalistica otorinolaringologije i kirurgije glave i vrata iz Županijske bolnice Čakovec, uzela je prije godinu dana godišnji te se uputila u Etiopiju.
Pridružila se u Adis Abbebi medicinskom timu britanske humanitarne organizacije Facing Africa NOMA koja je osnovana 1998. radi liječenja posljedica nome. Upravo smo nomu spomenuli na početku – tešku gangrenu lica koju uzrokuje bakterija, pišu 24sata.
Bolest potpuno nepoznata u zapadnom svijetu gdje su ljudi dobro uhranjeni i gdje su antibiotici posve normalna pojava. Etiopljani, gladni, siromašni i obespravljeni, nemaju medicinsku skrb, čak niti onu najosnovniju. Dobit će je samo onaj tko ima novca, a većina Etiopljana novac nema.
– Medicinska pomoć kakvu mi poznajemo dostupna je samo malom broju Etiopljana. Brzo se pročulo da je kod organizacije Facing Africa NOMA liječenje besplatno, pa se, osim pacijenata s nomom, javilo i mnogo onih sa drugim bolestima i deformitetima – prisjeća se dr. Stanić kojoj je ovo iskustvo posve promijenilo život i dotadašnje poglede na svijet.
U deset dana medicinski je tim operirao 34 pacijenta. Među njima, primjerice, i dječaka Abela (4) kojeg je napala hijena. Zgrabila ga je u dvorištu ispred kuće. Njegova majka u očaju je uhvatila dječaka za noge pokušavši ga spasiti, a hijena ga je vukla za glavu. Na kraju mu je otrgnula veći dio vilice. Kao i većina Etiopljana, i Abelovi roditelji su sirotinja kojima je medicinska pomoć nedostupna. Dr. Stanić priznaje kako se bojala da će suviše emotivno reagirati kad vidi tako teško unakaženo dijete.
– Nekoliko trenutaka nakon susreta s Abelom dojam mi se promijenio. Dječaka sam zatekla u vrtu stacionara, na nogama, živahnog i razigranog. Pogled na dijelove lica koji nedostaju spontano se pomaknuo na njegove lijepe oči, a u prvi plan je došla njegova druželjubivost – prisjeća se ova humana liječnica.
Operacija Abelovog lica trajala je 13 sati. Rekonstruirali su mu vilicu te je počeo jesti bez sonde i ponovno govoriti. I mnogim drugim pacijentima dr. Stanić i ostatak tima vratili su nadu, a zauzvrat su dobili beskrajnu količinu ljubavi i zahvalnosti. Ti se ljudi, kaže dr. Stanić, smiješe i vole život i kad im je najteže. A kad te nauče tomu, to je jedna od najljepših stvari koju možeš dobiti, zaključuje liječnica koja se uskoro sprema na novu humanitarnu misiju u Afriku, javljaju 24sata.
Pomoć kakvu im država ne pruža
Medicinska skrb, koja je nama posve normalna, nedostupna je većini od 90 milijuna Etiopljana jer za nju nemaju novca
Noma uništi mnoge ljude
Infekcija: Bakterija ljudima pojede usnu šupljinu i lice jer zbog siromaštva ne mogu do običnih antibiotika. Medicinska pomoć dostupna je malobrojnima.
Potrebe velike, a skrbi nema
Druženje: Dr. Stanić s pacijenticom na odjelu stacionara, u zemlji od 90 milijuna ljudi koja, navodno, ima samo 12 plastičnih kirurga. I to za one odabrane.
Prepušteni su sami sebi
Tužno: Ovaj dječak ima oblik vaskularnog tumora koji mu je posve deformirao lice. Bez liječnika sa zapada nitko mu u matičnoj zemlji ne bi pružio skrb.
