U zemlji s 86 posto deklariranih katolika u kojoj se približio broj vjerskih i građanskih brakova Crkva, svjesna da se u suvremenom društvu udaljila od stvarnog života dobrog dijela vjernika kao i oni od nje, želi napraviti iskorak i približiti im se slanjem svećenika u privatne domove vjernika, kako je najavljeno u dokumentu Hrvatske biskupske konferencije (HBK) o župnoj katehezi.
No to udaljavanje Crkve od života i problema praktičnih vjernika, od onih koji vjeruju u Boga, ali nisu praktični vjernici nije od jučer, nego traje godinama, pa i desetljećima, i pitanje je može li Crkva vratiti nestalo povjerenje ili je to izgubljena bitka?
Na najavu slanja svećenika u privatne domove dio javnosti je negativno reagirao smatrajući to upadom u privatnost. Što Crkva želi postići posjetima svećenika u domovima vjernika, pitali smo sociologa religije prof. dr. Ivana Markešića, koji je proučio radni dokument HBK, koji ide u javnu raspravu.
Ritualni vjernici
Uvođenjem u službu župnih kateheta/tica koji će dolaziti i u privatne kuće i stanove namjere Crkve su jasne: – Ovaj dokument jedan je od pokušaja u Crkvi kako doći do tzv. nominalnih vjernika katolika, do tzv. sezonskih vjernika, do onih koji su to samo po krsnome listu i kojima Crkva treba samo u prigodama rituala, pričesti, krizme, ženidbe i smrti i kako im iznova protumačiti poruke Isusa – kaže Markešić.
U praksi će se vidjeti kako će građani, koji imaju formirane stavove o Crkvi, vjeri i svoje poimanje Boga, reagirati na novinu HBK.
– Temeljem ovog dokumenta Crkva neće postupati kao, primjerice, osiguravajuća društva ili agencije za istraživanje javnoga mnijenja koje šalju agente odnosno anketare na individualne adrese, nego će, kako ja to razumijem, svećenike upućivati u obitelji koje se prijave za te susrete. Bit će to pomicanje susreta župnika sa župljanima iz župnoga ureda u obiteljske domove.
I to s razlogom: tu se zacijelo misli na socijalne mreže župnicima dobro poznatih obitelji od kojih bi se očekivalo da na susrete sa župnikom pozovu prijatelje i znance, koji jesu ili nisu praktični vjernici ili nisu nikako vjernici – kaže Markešić. Dokument HBK bio bi pokušaj ostvarivanja ideje Pape Franje o novoj evangelizaciji društva, izlasku Crkve “na egzistencijalne periferije radi susreta s licem drugoga, počev od župnika i bliskih mu suradnika”. Župnik bi trebao ići ususret ljudima, u njihove životne i radne sredine.
O aktualnim pitanjima…
– Ti susreti trebali bi, prema ovom dokumentu, mogli poslužiti i za rasprave o braku, pobačaju, medicinski potpomognutoj oplodnji, razvodu, o rađanju i broju djece. Bila bi to i mogućnost upoznavanja svećenika s egzistencijalnim potrebama mnogih župljana i traženje načina kako im pomoći. Bio bi to obiteljski vjeronauk za mlađe i za starije koji sa svojom katoličkom vjerom nisu “u najboljim odnosima” – ističe Markešić.
Napominje da će se papine riječi, navedene u dokumentu HBK, teško ostvariti u predviđenoj župnoj katehezi jer je papin govor o odlasku svećenika “na egzistencijalne periferije” teško shvatiti kao odlazak samo u domove vjernika da bi se upoznali s problemima našeg društva, nego znači i odlazak na istinske periferije, u pučke kuhinje, pred urede za zapošljavanje, na slabo plaćena radna mjesta, u mjesta nacionalne, religijske, socijalne, zdravstvene i starosne isključenosti i izravno pomaganje ljudima u rješavanju njihovih problema.
Bit će zanimljivo, kaže, hoće li primjer župne kateheze slijediti ostale vjerske zajednice, pa bismo, ako do toga dođe, po gradskim stanovima i seoskim imanjima mogli imati uz župne i crkveno-općinske, parohijske, džematske i ine kateheze.
