U četvrtak 6. listopada dio neupućenih stanara Ulice Ivana pl. Zajca ostao je znatiželjno zbunjen kada je ispred zgrade s kućnim brojem 27 okupilo vidno mnoštvo TV-snimatelja i ljudi s foto-aparatima.
Nešto iza 10 sati otvaraju se vrata stubišta spomenute zgrade iz koje izlazi mnoštvo nama većine nepoznatih ljudi. Pred mnoštvo novinara stao je Branimir Bunjac, povjerenik stranke Živi zid za Međimurje.
– Rješenje o današnjoj deložaciji gospodina Vladimira Smrtića donio je Općinski sud u Čakovcu od kojeg je prije nešto više od sat i petnaest minuta od toga istog suda došlo novo rješenje kojom se deložacija odgađa za nekoliko mjeseci, konkretno u ovom slučaju do 23. prosinca 2016. godine, istaknuo je Bunjac.
S obzirom da je ovaj slučaj pozitivno završen veći dio aktivista Živog zida uputila se svojim kućama s obzirom da su neki doputovali čak iz Dalmacije, bilo je ljudi iz Šibenika, otoka Krka, a ovdje ostao jedan manji dio aktivista koji su probdjeli noć u stanu gospodina Smrtića zajedno s njim i dočekali povoljan ishod cijele stvari.
– Mi ovdje danas želimo upozoriti ne samo na ovaj slučaj već ukazati na ciljeve za koje se Živi zid zalaže, a to je borba protiv sustava koji dopušta da se gazi maloga čovjeka, da se građane ostavlja na milost i nemilost ovršnome zakonu, odnosno različitim utjecajnim ljudima koji iskorištavaju svoj položaj kako bi stjecali materijalnu korist na nesreći drugih ljudi, dodao je Bunjac.
– Gospodin Smrtić je žrtva lihvarskih kamata koji su bili dopušteni ne brigom HNB i korumpiranim političkim sustavom. On je 1997. godine uzeo dva puta po 5.000 DEM kredita kako bi spasio uglednu obiteljsku tesarsku tvrtku koja je pozitivno poslovala desetljećima. Kreditom je trebao zakrpati poslovanje s obzirom da je u ono vrijeme došla naplata potraživanja. Iznos od dva puta po 5.000 DEM ukupno iznosi 38.000 kuna. On je čak i platio 42.000 kuna toga duga da bi onda nakon toga ŠKZ ‘Cekin’ otišla u stečaj što je sve zakompliciralo i njegov dug je porastao zahvaljujući kamatama 1,1 milijun kuna. Ne biste vjerovali s 38.000 na 1,1 milijun kuna?, pojasnio je Bunjac.
Rekao je kako je poslije dolazilo do raznih pravnih zavrzlama protiv koji se gospodin Smrtić nije znao braniti, a nije se niti mogao jer su mu mjesečna primanja samo 1.200 kuna pa nije mogao angažirati odvjetnika, potražiti pravnu pomoć koju naša država ne pruža. Rekao je da država takvu pomoć pruža samo onima koji imaju novaca, a kojima ta pomoć i nije potrebna.
– Gospodin Smrtić je došao u stanje da je ostao bez jedinoga doma. Vjerovao je sve do nedavno da do najgorega ne može doći, vjerovao je sustavu, državi, ali te su nade bile neopravdane, podvukao je Bunjac. Istaknuo je kako nažalost u nas ima puno takvih priča. Ljudi su jednostavno prepušteni samo sebi. Nema ih tko braniti. Jedino im je rješenje da se žrtve prepuste Živom zidu da ih dolazi braniti tijelima.
Što poslije 12. mjeseca?
-Mi ćemo pokušati neke stvari riješiti s ‘Cekinom’ koji je zavrzlamom složio jedan ugovor od 90.000 DEM. Prvih dvaju ugovora jednostavno nema, rekao gospodin Smrtić dodavši kako živi s troje članova obitelji koji će završiti na ulici. On je doduše nešto pokušavao preko 4-5 odvjetnika koji su rekli da je sve jako zamršeno za što treba mnogo novaca pa je od svega odustao. Pokušao je s besplatnom pravnom pomoći no ona kod kredita nemoćna.
– Recite mi, kome se mali čovjek vezano uz takve slučajeve može obratit nego Živom zidu?, upitao je Vladimir Smrtić
-Novu deložaciju sud tek treba najaviti i pitanje je kada će biti, rekao je Ivan Pernar, saborski zastupnik Živog zida, poučen ranijim slučajevima.
Dodao je kako je jedino rješenje, a što je HDZ-e obećavao, a oni su se zalagali da se jedina nekretnina ovršenika izuzme iz ovrhe i tim bi činom prestale deložacije u Hrvatskoj. Druga je mogućnost da država takvim ljudima dade alternativni smještaj.
– Nažalost to su danas samo skloništa za beskućnike. Time se ljude tjera u poniženje ili otpor. Gospodin Smrtić se je odlučio za otpor, dodao je Pernar.
