Europski sud za ljudska prava spasio je obiteljsku ostavštinu bračnog para iz Domitrovca bez koje su umalo ostali nakon ispovijesti dane 2003. godine u Večernjem listu.
Novinar ih obavijestio
Bračnom paru Mindek iz Domitrovca kod Varaždina prijetilo je da ostanu bez jedine nekretnine koju imaju, kuće i voćnjaka, i to samo zbog troškova ovrhe od 10.700 kuna iako su glavni dug od 58.415 kuna podmirili.
Spasio ih je Europski sud za ljudska prava koji je nedavno presudio u njihovu korist, što ni sami nisu znali dok to nisu čuli od novinara Večernjeg lista.
Naime, oni žive u Njemačkoj, a u Domitrovec dolaze ljeti, ali kako se 84-godišnji Anton Mindek razbolio i ne može voziti, ove godine nisu došli, a odvjetnik mr. sc. Tomislav Čamovski dao je da se službeno prevede 18 stranica odluke ESLJP-a kako bi ih potom izvijestio o stajalištu suda.
– Mislila sam da od toga neće biti ništa! Ne znam što ćemo sada dalje jer ne možemo doći u Hrvatsku – rekla je Hilda Mindek sretna što je pravda pobijedila, ali tužna jer spor oko kuće i zemljišta traje godinama. Njezin se suprug rodio u Domitrovcu i to je obiteljska ostavština koja za njih ima i posebnu emocionalnu vrijednost.
U odluci ESLJP-a detaljno se navodi kronologija slučaja, počevši od dvaju tekstova objavljenih 2003. u regionalnom izdanju Večernjeg lista.
Zbog tih relativno kratkih tekstova, u kojima je Mindek bez ružnih riječi prepričavajući svoje viđenje imovinskog spora ustvrdio ‘susjed mi oduzeo kuću i voćnjak’, u kaznenom postupku je opomenut, a u parnici je susjedu dosuđena odšteta od čak 20.000 kuna.
S troškovima postupka i zateznim kamatama dug je, budući da nije podmiren tri i pol godine, narastao na 58.415 kuna. Mindek je dug podmirio tijekom ovrhe u ožujku 2011., nakon što je na drugoj dražbi – tijekom koje se nekretnina može prodati i za trećinu tržišne cijene – Mindekov udio, procijenjen na 131.200 kuna, prodan za 43.734 kune.
Isplativši dug nakon te dražbe, Mindek je od suda tražio i izračun troškova ovrhe kako bi i to platio, ali to je dobio tek 16 mjeseci kasnije, nakon što je kupac uplatio iznos ponuđen na dražbi i kad je Anton Mindek ostao bez svoga suvlasničkog dijela na nekretnini.
Ispostavilo se tada da je sud nastavio s ovrhom zapravo samo zato da bi naplatio još 10.700 kuna, što je tek osam posto vrijednosti Mindekova udjela! Sud je zaključio da je Mindek prekasno podmirio dug da bi se ovrha zaustavila. A zakonski najmanju moguću i jedinu ponudu na dražbi dao je Mindekov susjed, s kojim se sve vrijeme spori. I nije se na tome zaustavio već je susjed tada podnio i tužbu radi raspodjele imovine inzistirajući na prodaji čitave kuće.
– Gospodin Mindek došao je k meni nakon što je prošao sve živo. Odbačena im je i ustavna tužba pa sam prikupio svu dokumentaciju i tužili smo Hrvatsku Europskom sudu za ljudska prava. Naš je sud pomiješao osnovnu stvar kod javne dražbe u prisilnom postupku radi naplate potraživanja jer, ako tijekom dražbe platite ovršni dug, onda treba odustati od prodaje nekretnine – objašnjava Čamovski.
Vjerovnik ništa ne bi izgubio
ESLJP je uzeo u obzir, kako smo iščitali iz odluke, koliko je Mindeku trebalo da plati dug i kada je to učinio. Stoga je ovršni sud mogao zaključiti da je traženje izračuna od suda bila samo taktika odugovlačenja postupka, ali čak da je za nastavak ovrhe i bilo osnova u hrvatskom zakonu, ESLJP je zaključio da je takvo postupanje s obzirom na specifične okolnosti slučaja bilo nerazumno. Jer vjerovnik ništa ne bi izgubio da je sud dao Mindeku izračun troškova ovrhe još dok ovrha nije bila okončana.
Zbog toga, od trenutka kad je Mindek podmirio glavni dug, ništa ne može opravdati nastavak ovrhe. Antonu Mindeku nije dosuđena odšteta jer je ESLJP zaključio da temeljem članka 1111. našeg Zakona o obveznim odnosima ima mogućnost podnijeti tužbu radi povrata suvlasništva nad kućom zbog tzv. stjecanja bez osnove, pa mu Hrvatska samo za troškove postupka mora isplatiti tisuću eura.