Međimurje je iznjedrilo mnoge uspješne ličnosti, od kompozitora Josipa Štolcera-Slavenskog, Rudolfa Steinera, dr. Vinka Žganca pa sve do brojnih profesora, inženjera, znanstvenika, odvjetnika, liječnika, ekonomista, novinara, sportaša i umjetnika na koje Međimurci mogu biti ponosni. Kamo ih je životni put odnio nakon završetka srednje škole u Međimurju, čime se danas bave te kako vide svoju budućnost i profesionalni razvoj, otkrivat ćemo svakog tjedna
Marko Zoričić (31) iz Čakovca je profesor engleskog jezika i sociologije te specijalist konferencijskog prevođenja i specijalist diplomacije. Živi u Zagrebu, gdje radi u Sektoru za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku EU-a Ministarstva vanjskih i europskih poslova. Osim što predano i dalje uči nove jezike, odlazi na treninge u dojou, a slobodne dane iskorištava za putovanja.
Engleski jezik odredio mu je budućnost
Kako je oduvijek pokazivao sklonost engleskom jeziku, Marko je nakon završetka školovanja u čakovečkoj Gimnaziji odlučio upisati dvopredmetni studij engleskog jezika i književnosti te sociologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
– Bilo je raznih ideja prije upisa studija, od elektrotehnike preko farmacije pa do društveno-humanističkih područja. Engleski sam učio odmalena, u privatnoj školi stranih jezika i na ljetnim tečajevima u Engleskoj. Osim toga, volim čitati, posebno anglosaksonsku književnost, pa je studij anglistike bio logičan izbor.
Izboru je pomoglo i prvo mjesto na državnom natjecanju u srednjoj školi, zbog čega sam imao izravan upis na FFZG. Za drugi predmet bilo se malo teže odlučiti, ali učinilo mi se zgodnijim kombinirati neku društvenu znanost umjesto dva strana jezika. Nisam požalio jer studij sociologije zaista širi vidike, a studij anglistike jako je kvalitetan – nadovezuje se Marko.
Završetkom studija postao je profesor te je neko vrijeme radio u OŠ Podturen i Gospodarskoj školi Čakovec. Iako je u nastavi proveo tek nekoliko godina, dobro zna koliko je nastavnički posao zahtjevan, što često javnost ne smatra takvim.
– Iz perspektive učenika i opće javnosti nastava izgleda jednostavno, ali potrebno je voditi brigu o mnoštvu faktora istovremeno. Preduvjet je suvereno vladanje materijom, a zatim su tu još pedagoška znanja, didaktičke vještine i potreba za velikom fleksibilnošću na licu mjesta. Plan jednog nastavnog sata ne znači puno ako je raspoloženje učenika takvo da treba mijenjati nastavne aktivnosti. Zbog toga jako cijenim kolege nastavnike jer je to posao koji traži predanost i možda dozu ljubavi prema profesiji – kaže Marko.
Osim kao nastavnik, radio je i kao konferencijski prevoditelj, što mu je još više proširilo vidike s raznih područja ljudskog djelovanja, ali i ukazalo na to kolika je posvećenost potrebna za obavljanje tog posla. Vrlo kratak rok pripreme, rad izravno pred auditorijem, vještina prenošenja tona i dikcije govornika te putovanje u druge gradove ne ostavljaju mjesta pogreškama, no Marko je sve to vrlo brzo svladao.
Ljubav prema jezicima nagnala ga je i na učenje njemačkog i francuskog, a trenutno uči i japanski.
– Jezici su mi istovremeno posao i hobi pa mi nije teško učiti ih, a većina ih ima neku zajedničku okosnicu. Japanski me, recimo, zanima jer je toliko drukčiji od europskih jezika i odaje drugačije koncepte i način razmišljanja u toj kulturi. Izričaj jako ovisi o tome tko s kime razgovara, tj. tko je stariji, nadređeni…
S glagolima se postupa drugačije, dosta toga ovisi o kontekstu. Tako da sam japanski upisao iz radoznalosti i zbog toga što se u slobodno vrijeme bavim aikidom (zadnje tri i pol godine, 2. kyu) pa je uz to koristan. Ostale jezike učim više iz praktičnih razloga; u diplomaciji je francuski još uvijek u širokoj upotrebi.
Posao u diplomaciji zahtijeva veliku profesionalnost i predanost
Upravo je diplomacija njegova današnja karijera u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, gdje je započeo s radom 2012. godine u Sektoru za prevođenje.
– U to vrijeme Hrvatska je bila pri završetku pretpristupnog procesa pa je bio val zapošljavanja u različitim sektorima kako bi se pojačali administrativni napori u državi. Počeo sam u sektoru koji se bavio prevođenjem pravne stečevine EU-a, a nakon ulaska Hrvatske u EU poželio sam se okušati u drugim područjima osim jezičnog. Radio sam u školi kao nastavnik u trenutku kad mi je to radno mjesto ponuđeno i nisam puno razmišljao. To je bila dobra prilika da završeni studij iskoristim na drugi način. Natječaj za radno mjesto uključivao je standardne ispite za državnu službu: poznavanje zakona i propisa, dva strana jezika, provjeru mentalnih sposobnosti i intervju pred komisijom – ističe Marko.
Na novome se radnom mjestu brzo snašao, a kako bi tamo i ostao, upisao je i poslijediplomski studij diplomacije u prvoj generaciji nakon osnivanja tog studija u Zagrebu. To mu je dalo teoretska znanja iz područja s kojima se tijekom preddiplomskog studija nije susretao, a koja su mu sada potrebna, kao što su pravo, politologija i protokolarna pravila.
Njegov radni dan u Ministarstvu sastoji se od pregledavanja i čitanja različitih dokumenata i drugih službenih izvora te sažimanja informacija o vanjskopolitičkoj temi koja je u fokusu u određenom tjednu. Sa svojim suradnicima radi na materijalima koje ministar i drugi dužnosnici koriste za svoje sudjelovanje diljem Europe i svijeta. Osim toga, posebno se velika pažnja pridaje i posjetima stranih državnika jer se u tim situacijama sve mora odvijati prema strogim pravilima, što je izazov u smislu koordinacije svih sudionika. Pritom treba pokazazi i visoku profesionalnost te izbjeći sve eventualne pogreške koje bi umanjile ugled Hrvatske u očima stranih dužnosnika.
Putovanja i planovi za budućnost motiviraju ga u svakodnevnom radu
Iako ima zahtjevan posao, Marko pronalazi vremena i za povremene honorarne poslove prevođenja, trening u dojou i za putovanja, koja su njegova velika strast. Jedna od najudaljenijih destinacija na koje se uputio bio je Japan.
– U Tokiju sam bio dva puta turistički po desetak dana. To je zemlja koja je povijesno dugo bila praktički u izolaciji od zapadnog svijeta pa je njihova kultura zbog toga prilično jedinstvena. Japanci cijene točnost i preciznost, a svoje individualne interese često pretpostavljaju kolektivu. Zemlja je puna stare tradicije, ali mladi sve više usvajaju zapadnjačke obrasce ponašanja. Uz njihovu visoku tehnologiju, Japan je fascinantan spoj starine i modernosti – objašnjava Marko.
S obzirom da je zadovoljan na trenutnom radnom mjestu i svemu što mu ono pruža, tu namjerava i ostati te postepeno napredovati.
– Uz to želim zadržati i honorarnu prevoditeljsku djelatnost radi dodatne zarade i daljnjeg bavljenja jezikom. Naime, moje sadašnje radno mjesto je više usmjereno u politološko područje pa bi mi nedostajo prevoditeljski rad. Unutar samog MVEP-a postoji još nekoliko sektora u kojima bih želio raditi, kao što su bilaterala, protokol, konzularni poslovi i slično. Postoji i mogućnost mandata u hrvatskom veleposlanstvu u nekoj stranoj zemlji, za što se možda isto odlučim – završava Marko.
