Međimurje je iznjedrilo mnoge uspješne ličnosti, od kompozitora Josipa Štolcera-Slavenskog, dr. Rudolfa Steinera, dr. Vinka Žganca pa sve do brojnih profesora, inženjera, znanstvenika, odvjetnika, liječnika, ekonomista, novinara, sportaša i umjetnika na koje Međimurci mogu biti ponosni. Kamo ih je životni put odnio nakon završetka srednje škole u Međimurju, čime se danas bave te kako vide svoju budućnost i profesionalni razvoj, otkrivat ćemo svakog tjedna.
Ema Kelin (27) iz Čakovca je magistra ekonomije koja trenutno živi i radi u Zagrebu u Uredu za poslijediplomski studij i međunarodnu suradnju na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu. S obzirom da smatra da se nikad ne smije prestati učiti i usavršavati se, pri kraju je edukacije za voditelja pripreme i provedbe europskih projekata kako bi se što bolje mogla razvijati na svome radnom mjestu. Uz svoj dinamični dnevni raspored pronalazi i vremena za putovanja i ostale sitne radosti koje čine život.
Iako je gotovo sve do kraja školovanja u čakovečkoj Gimnaziji svoj životni put zamišljala potpuno drugačije, nastavni predmet Politika i gospodarstvo usmjerio ju je u drugom pravcu.
– Zapravo sam od petog razreda osnovne škole bila uvjerena da ću studirati jezike, i to engleski i francuski. Oduvijek sam jako voljela jezike i nikad mi nije bio cilj samo naučiti jezik, nego shvatiti i strukturu koja stoji iza njega, način razmišljanja i povezivanja. Zato me ta ideja o studiju jezika držala do četvrtog razreda srednje škole kad sam shvatila da se ne vidim ni kao nastavnica u školi ni kao prevoditeljica. Kada smo u četvrtom razredu u sklopu Politike i gospodarstva počeli obrađivati gospodarskee teme, sve je sjelo na svoje mjesto i znala sam čime se želim baviti – nadovezuje se Ema.
Od nagrada do Strasbourga
Odlučila je upisati studij Poslovne ekonomije na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci iako prije nije ni posjetila taj grad, no kako kaže, nikad nije požalila. Studij je ispunio njezina očekivanja, a kako je četiri godine radila kao demonstrator u sklopu kolegija Makroekonomija, Mikroekonomija te Ekonomika i politika investiranja, stekla je vrijedno iskustvo, a ujedno i sama pokrivala svoje studentske troškove. Dakako, tome je pripomoglo i dobivanje stipendije zbog izvrsnog uspjeha, a kruna svega bile su Dekanova nagrada te Nagrada za izvrsnost koje je primila.
Kako bi u potpunosti iskoristila sve mogućnosti koje nudi studentski period, posljednji semestar svog studija Ema je provela u francuskom gradu Strasbourgu u sklopu programa studentske razmjene Erasmus. Na tamošnjem Sveučilištu upisala je nekoliko kolegija iz područja međunarodnog poslovanja, a neprocjenjivo iskustvo koje je stekla pomaže joj i u današnjem radu.
Situacija koju je zatekla u Strasbourgu uvelike se razilikuje od hrvatskog načina studiranja.
– U Hrvatskoj se prenošenje znanja još uvijek najvećim dijelom bazira na klasičnim predavanjima gdje profesor drži nastavu, a studenti slušaju i povremeno sudjeluju i odgovaraju na pitanja. U Strasbourgu smo, primjerice, u sklopu jednog kolegija već na prvom predavanju dobili materijale i članke te raspored predavanja s naznakom što od dobivene literature moramo pročitati i pripremiti za koje predavanje. Na predavanjima bi profesor postavljao pitanja o pročitanom, a mi bismo diskutirali i uz njegovo vodstvo, zapravo sami dolazili do zaključaka i novih spoznaja – kaže Ema.
Zaključna ocjena sastojala se od praćenja studentske aktivnosti tijekom diskusija te pripreme radova i prezentacija na zadane teme, a to je, prema Eminim riječima, daleko kvalitetnije i manje stresno nego iskustvo koje je imala u Hrvatskoj.
Prvi posao u struci prije diplome
Vrlo se brzo pokazalo da sav trud koji je uložila tijekom studija nije bio uzaludan pa je, suprotno općem mišljenju da ekonomisti teško dolaze do posla, svoj prvi posao pronašla čak dva tjedna prije nego što je diplomirala.
– Radila sam u jednoj maloj tvrtki u Zagrebu koja se bavi organizacijom poslovnih procesa, a najviše je fokusirana na organizaciju proizvodnje. To je vrlo dinamičan posao jer poslovni i proizvodni procesi nijednog poduzeća nisu isti i svakome treba pristupiti individualno. Uz to, rad na takvoj organizaciji uključuje komunikaciju sa zaposlenicima u tvornici, ali i članovima uprave, što je meni odmah na početku predstavljalo vrlo veliki izazov, ali i zahtjevalo brzo snalaženje – govori Ema.
S obzirom da ekonomija nudi širok spektar mogućnosti zaposlenja, Ema je svoj poslovni put nastavila na još izazovnijem radnom mjestu, na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu gdje sudjeluje u organizaciji poslijediplomskog studija.
– U praksi moj posao uključuje sve od organizacije predavanja i radionica za doktorande pa do rada na usklađivanju studija s propisima Sveučilišta i Ministarstva. Uz poslijediplomski studij, radim i na organizaciji nekoliko internih projekata Fakulteta i pripremi prijedloga jednog projekta iz strukturnih fondova. U svakom slučaju, radi se o jako velikom broju različitih aktivnosti što posao čini dosta dinamičnim.
Dinamično okruženje kojem je oduvijek težila i zavidne organizacijske sposobnosti omogućili su joj da s tek navršene 24 godine samostalno organizira konferenciju o organizaciji proizvodnje za stotinjak ljudi.
– To je bio projekt na koji sam najponosnija. Jedan od predavača bio je i professor emeritus s MIT-a (Massachusetts Institute of Technology). U sklopu konferencije organizirala sam i nekoliko njegovih samostalnih predavanja diljem Hrvatske. Također, za istu konferenciju sam samostalno dogovorila gostujuća predavanja nekoliko stranih predavača. To iskustvo mi je bilo veliki korak naprijed u produbljivanju znanja iz organizacije i projektnog menadžmenta, čime se i danas bavim.
Danas njezini radni dani gotovo nikad ne nalikuju jedan drugome, a upravo je to ono što njezin posao čini izazovnim i zbog čega svakog jutra s radošću kreće u nove pobjede. Velika joj je motivacija i činjenica da utječe na pozitivne promjene u društvu.
– Veseli me što možda i najmanjim dijelom doprinosim razvoju znanosti i društva u Hrvatskoj. Znanost je temelj na kojoj bi svako gospodarstvo trebalo počivati, a radom na organizaciji i kontinuiranoj kvaliteti doktorskog studija sudjelujem u procesu stvaranja kvalitetnih istraživača. Osim toga, pozitivna povratna informacija o mom radu te dobra i zdrava radna atmosfera dodatni su svakodnevni motivatori – govori Ema.
Iako kaže da u pravilu ne radi velike planove za budućnost, jednom bi se voljela vratiti “čistoj” ekonomiji kao struci. Diplomirala je na temi ekonomije energetike pa je to svakako nešto u čemu vidi svoje buduće poslovne izazove, a mi ne sumnjamo da će i u tome biti jednako uspješna kao i u svemu ostalome čega se prihvati.