– Otišao sam 1949. godine u Zagreb kao desetogodišnji dječak. Vratio sam se i želim na imanju u svom Donjem Hrašćanu oživjeti međimursku prošlost, svijet koji više ne postoji – govori mons. Juraj Kolarić (78), dok otključava drvena vrata jednog od 11 objekata od hrastova drva, po kojem je njegovo rodno selo i dobilo ime.
Unatrag deset godinana tzv. Bohnecovu gruntu uredio je jedinstven muzej, etnografsku zbirku koju je nazvao ‘Od zipke do groba’.
Hrvatstvo sačuvali svećenici
Među tisućama je eksponata i tkalački stan njegova oca. Većina izložaka vezana je uz Međimurje, a mons. Kolarić ponosno ističe da mu je nagrada Zrinski, koju mu je u petak dodijelila Međimurska županija, najdraža u životu, upravo zbog toga što ju je dobio u svom rodnom kraju.
Taj istaknuti teolog, povjesničar i ekumenist, dugogodišnji profesor na KBF-u, redovni član Europske akademije znanosti i umjestnosti, autor 43 knjige, nagrađen je za izuzetan doprinos religijskom, duhovnom, kulturnom i civilizacijskom djelovanju u pola stoljeća svećeništva.
– Rekao je netko da je bolje za života jedno toplo hvala nego spomenik nakon smrti – smije se dok nam pokazuje dio bogate zbirke u kojoj je i metak kojim je 1928. godine Stjepan Radić smrtno ranjen u beogradskoj skupštini. Iz zagrebačke katedrale dopremio je ‘Božju ruku’, skulpturu od drveta izvađenog iz Save, starog oko 2000 godina.
Međimurske knjige
– To je najstarije drvo u Hrvatskoj – objašnjava. Otvorit će biblioteku s knjigama svih međimurskih pisaca i onih koji su pisali o Međimurju. – Međimurje je specifično u Europi jer je od samog početka bilo izloženo tuđinskoj administraciji, a hrvatsko je sačuvano – kaže. Mnogi ne znaju da je u novije vrijeme prva hrvatska država utemeljena upravo u Međimurju. Velika mi je je želja da rijeka Mura napokon uđe u hrvatsku himnu.
– Iritira me kad govore da se Hrvatske prostire do Drave. Neka stih himne glasi ‘Muro, Dravo, Savo teci’ – predlaže. Prati razvoj Međimurja i veselilo bi ga, kaže, kad bi se uz krumpirov čips proizvodili i – čipovi. – Hercegovac, kad zaradi 50 kuna, ne ide dok mu ne isplatite 100, a Međimurac zaradi 100 kuna, sretan je kad mu date 50! – smije se.
