– Znajući da je glicinija cvjetajuća penjačica, prije dvadeset i više godina sam uz jedan betonski stup koji nosi vinovu lozu u našem dvorištu utaknula grančicu te biljke. Znala sam kako će s vremenom postati dekor dvorišta. I doista su to postali grozdasti cvjetovi pruživši hladovinu jer se su se rastegli do 20 metara širine. A boje su bile lavande, bijela, roza… – kaže 73-godišnja Kotoripčanka Dragica Markan koja nas je pozvala da se uvjerimo u snagu biljnog svijeta njezinoga dvorišta.
Uz stup ih je postavila zato jer je znala kako je biljka jako “agresivna” penjačica. Da ju je stavila uz neku drugu sigurno bi je ugušila i uništila. Dodala je: – Ovako, mislila sam, neka se bori s betonom. U toj borbi je pobijedila pa je izvitoperila betonsku, odnosno metalnu konstrukciju stupa – priča naša sugovornica i objašnjava kako je noću obuzima neki čudan osjećaj kada u dvorištu tik pod kućnim prozorom čuje pucketanje, lomljenje betona. Kao dokaz tomu pokazuje nam njegove otpale dijelove.
Poučila nas je i rekla kako biljka cvjeta u proljeće kada se prvo pojave cvjetovi pa tek nakon toga listovi. Rekla je da je prije dvadesetak godina samo znala kako je glicinija ukras, a ne “štetočina”., a počelo je od jedne grančice.
– Svejedno je volim. Odmaram se pod njom, prirasla mi je srcu. Ipak smo godinama skupa. Ispod nje sam znala sjediti suprugom satima i satima. Njega više nema, pokojni je. Ostale smo samo ona i ja – rekla je na kraju žalosno. Ostale su u Ulici bana Josipa Jelačića 17.
