Je li danas najrašireniji neformalni pozdrav ‘bog’ i(ili) ‘bok’, koji je nakon 90-ih zamijenio u komunizmu rašireno ‘zdravo’, jedna te ista riječ ili je ‘bok’ ispao iz austrijskog šešira, odnosno nastao od pozdrava ‘majn bokn’ (moj naklon) kako ga se izgovaralo u Zagrebu?
Je li kultura pozdravljanja pretvorena u politiku pozdravljanja kojom se legitimiramo prema pripadnicima svoje nacionalne i vjerske skupine i drugim manjinama ili je danas pozdrav ‘bog’ ili ‘bok’ općeprihvaćeni neformalni pozdrav?
Pozdrav iz austrijskog šešira
‘Dobar dan’ više je rezerviran za starije i nepoznate osobe i za službenu komunikaciju.
Kad je Ivica Kičmanović iz svima znanog djela ‘U registraturi’ dolazio u Zagreb, sve je redom pozdravljao s ‘hvaljen Isus i Marija’, kako je bilo uobičajeno na selu, izazivajući i u 19. stoljeću čuđenje Zagrepčana. Danas je taj kršćanski pozdrav izašao iz upotrebe i sa sela i sačuvao se samo za crkvenu uporabu.
Sociolog don. Ivan Grubišić kaže nam da i njega bivši župljani danas pozdravljaju više s ‘dobar dan’, a ‘hvaljen Isus i Marija’ sve rjeđe čuje.
Dr. Boris Beck, predavač hrvatskog jezika i novinarske stilistike i pisac, sjeća se, dok je bio dijete, da su se u Zagrebu ljudi pozdravljali sa ‘servus’, a rukoljub tada više nije postojao. No s nestankom građanske kulture nestali su, kaže, i građanski pozdravi.
– Socijalizam je izazvao tektonski poremećaj u svim sferama društva, pa i u oslovljavanju ljudi jer su prvo nestali iz upotrebe gospodin, gospođica i gospođa i svi smo bili drugovi i drugarice. Političari su se u socijalizmu obraćali jedni drugima s ti i imenima. Poslije komunizma izrazi gospodin i gospođa su se vratili, ali ne i pozdrav ‘zdravo’ koji je bio prije normalan hrvatski pozdrav, ali izražen u socijalizmu pa su i njega ljudi napustili jer je komunistički način pozdravljanja postao odiozan. Tako smo danas ostali na ‘dobar dan’ i ‘bok’ – govori Beck.
Ne slaže se s onima koji tvrde da je pozdrav ‘bok’ nastao od arhaičnog austrijskog pozdrava ‘majn bokn’ jer ‘bok’, kaže, ne odgovara ni po čemu pozdravu ‘moj naklon’ zato što taj pozdrav ide odozdo prema gore, a ne iz viših sfera prema dolje. Usto ni zvučni oblik riječi ‘bok’ po njemu nema veze s ‘bokn’ jer kamo je nestalo n?
– Po meni nije nastao od ‘bokn’, nego od riječi bog koja u kajkavskom izgovoru zvuči kao ‘bok’, dok nekajkavcima taj ‘bok’ zvuči čudno i ne mogu ga shvatiti kao bog. ‘Bok’ je postao kolokvijalni pozdrav u Zagrebu, a u svakoj zemlji i svakom jeziku prestiž postaje ono kako se pozdravlja u glavnom gradu pa se ‘bok’ počeo izvoziti iz Zagreba. Ljudi me i u Zadru i u Gospiću pozdrave s ‘bok’ iako to nije njihov autentičan pozdrav. Ne pozdravljaju građani s ‘bog’ ili ‘bok’ da bi pokazali nacionalnu i vjersku pripadnost jer Hrvatima nije posebno stalo do toga da se pokazuju kao katolici: ako gledate kulinarske emisije, nitko se ne prekriži u njima prije jela.
Izuzev univerzalnog ‘dobar dan’ kojim se obraćamo starijima, nepoznatima te u poslovnoj komunikaciji, izbor pozdrava je sužen i ‘bok’ je počeo figurirati kao opći hrvatski pozdrav u komunikaciji djece, mladih i vršnjaka. ‘Zdravo’ je izašlo iz upotrebe i malo je zastarjelo te ga vrlo rijetko čujem, u Splitu će još reći ‘ćao’, a ‘hvaljen Isus’ ostao je kao pozdrav samo za crkvenu uporabu – govori Beck.
Komunikacija je danas neposrednija pa ga studenti, osim što mu ostavljaju poruke preko Facebooka, znaju čak nazvati i na mobitel, što je za njegovu generaciju bilo nezamislivo. Osobno se neće naljutiti i ako ga student pozdravi s ‘bok’ umjesto s ‘dobar dan’.
Najgori pozdrav – nikakav
Ni djeca na vjeronauku vjeroučitelje ne pozdravljaju s ‘hvaljen Isus’, osim u nižim razredima i ako ga predaju časne sestre.
Sociologinja Sonja Podgorelec, koja je za potrebe znanstvenog istraživanja obišla mnoge male otoke, također kaže da je i među starijim otočanima koji su svake večeri išli u crkvu moliti krunicu vrlo rijetko čula pozdrav ‘hvaljen Isus i Marija’.
No, bez obzira na to kako vas ljudi pozdravljaju, najveća je uvreda, zaključuje Beck, kad vas netko koga poznajete ne pozdravi – nikako.
