Međimurje je iznjedrilo mnoge uspješne ličnosti, od kompozitora Josipa Štolcera-Slavenskog, Rudolfa Steinera, dr. Vinka Žganca pa sve do brojnih profesora, inženjera, znanstvenika, odvjetnika, liječnika, ekonomista, novinara, sportaša i umjetnika na koje Međimurci mogu biti ponosni. Kamo ih je životni put odnio nakon završetka srednje škole u Međimurju, čime se danas bave te kako vide svoju budućnost i profesionalni razvoj, otkrivat ćemo svakog tjedna
Ana Krhač Levačić (27) iz Novakovca je magistra biotehnologije koja trenutno živi i radi u Münchenu u sklopu doktorskog studija na Sveučilištu Ludwig Maximilian. Dane uglavnom provodi u laboratoriju gdje istražuje genske terapije, uz to piše stručne i znanstve radove, studentima održava laboratorijske vježbe te posao uspješno kombinira s majčinstvom i obiteljskim obavezama.
S obzirom da su je oduvijek zanimale prirodne znanosti, Ana je nakon završetka školovanja u Gimnaziji Josipa Slavenskog u Čakovcu odlučila upisati studij biotehnologije na Sveučilištu u Ljubljani. Glavni je razlog bio opsežniji i više raznolik program u odnosu na istovrsni studij u Zagrebu.
– Studij u Ljubljani je jednako obuhvaćao sve sfere biotehnologije, a ja sam nekako od početka najviše naginjala medicinskoj i farmaceutskoj primjeni biotehnologije. Tako sam se imala prilike upoznati s područjima kao što su terapeutska biotehnologija, biotehnologija ljekovitih supstanci, klinična kemija, biologija tumora, životinjske tkivne kulture, bioterorizam, metabolno inženjerstvo mikroorganizama, genetika, fiziologija, imunologija i slično – nadovezuje se Ana.
Studij je ispunio sva njezina očekivanja, a posebno su joj zanimljiva bila sudjelovanja u laboratorijskim vježbama, unatoč tomu što su bile zahtjevne, kao i cijeli studij, no marljiv rad se Ani višestruko isplatio. Bila je dobitnica Zoisove stipendije koju primaju učenici i studenti s izvanrednim uspjesima, imala je prilike odraditi ljetnu praksu u farmaceutskoj kompaniji Krka, a radila je i u grupi za molekularnu genetiku na Odjelu za biologiju na svom fakultetu te na Onkološkom institutu. Istraživanja koja je provodila u sklopu svog magistarskog rada dovela su je do objave njezinih radova na konferencijama u Portorožu, Rimu i Philadelphiji.
Polje njezinog najvećeg interesa trenutno je genska terapija pa se upravo njoj i najviše posvetila u navedenim istraživanjima i radovima. – Cilj genske terapije tumora je specifično ciljati tumorske stanice i pri tome što manje oštetiti okolne, zdrave stanice. Upravo je to bitna razlika u odnosu na ostale terapije za liječenje raka jer često dolazi do oštećenja zdravih stanica te time do lokalnih i sustavnih oštećenja – kaže Ana.
Nakon uspješnog istraživanja u sklopu magistarskog rada, Ana je morala odlučiti kako će se njezina karijera dalje razvijati.
– Tijekom moje posljednje godine studija muž je dobio posao u Münchenu. S obzirom da je poslom bio jako zadovoljan, počela sam istraživati mogućnosti rada i daljnjeg obrazovanja upravo u Münchenu. Zaključila sam da ima odličnih prilika i da selidba ne bi bila loša ideja. Zvuči nevjerojatno, ali posao koji sada radim je bio moj prvi izbor nakon što sam par dana istraživala različite laboratorije i objave radnih mjesta. Čak ni nedostatak željenih slobodnih mjesta nije bio prepreka za Anu.
– Svom sadašnjem šefu svjedno sam poslala CV iako je bilo jasno da su popunjeni. Napisala sam zašto želim upisati doktorat i raditi u tom laboratoriju, a na veliko iznenađenje, odgovorio mi je već sljedeći dan. Nakon desetak dana odradili smo četverosatni intervju, razgledali laboratorij te mi je ponuđen upis na doktorat i rad u njegovoj grupi – nadovezuje se Ana.
Njezin radni dan na Sveučilištu službeno ima osmosatno radno vrijeme, no to gotovo nikad nije tako, nego se često radi i do kasnih noćnih satiju. Izvođenje pokusa, njihovo analiziranje, pisanje izvješća, istraživanje literature i njihovo detaljno iščitavanje te brojni sastanci, seminari i rasprave dio su njezine svakodnevice. Osim toga, svakog semestra mora održati laboratorijske vježbe za studente u trajanju od tri tjedna, a prošle je godine bila i mentorica studentici na izradi diplomskog rada.
Međutim, otkako je rodila kćer Rebeku Elin morala se organizirati na potpuno drugačiji način. – Sada vikendom ne odlazim na posao, držim se radnog vremena, no stvari koje je potrebno hitno napraviti radim navečer kada Rebeka spava. Brojne projekte sam zaključila prije porodiljnog pa sada ne moram toliko biti u laboratoriju, no nakon Uskrsa već slijede novi. Ipak, mislim da je sve u dobroj organizaciji. Srećom, šogorica nam jako pomaže u čuvanju Rebeke, a i šef ima razumijevanja – govori Ana.
Svoj život u Münchenu trenutno ne bi ničim mijenjala jer joj pruža veliku sigurnost i brojne mogućnosti – od rada sa skupom laboratorijskom opremom koja se u Hrvatskoj teško može pronaći, stručnih usavršavanja i konferencija diljem svijeta, mogućnosti financiranja istraživanja, objave radova u stručnim časopisima pa sve do povlastica na poslu i financijske sigurnosti.
– Šefove zovemo prvim imenom, a čak i ako zatrebam savjet iza ponoći, nerijetko se dogodi da mi šef odgovori već za deset minuta. Radi se jako puno pa se o poslu raspravlja i za vrijeme ručka, no tu su i brojne pogodnosti: božićne zabave, zabave povodom karnevala, obavezno trodnevno skijanje, jednodnevni izlet u kolovozu te zabave povodom doktoriranja kojeg suradnika, objave publikacija, rođendana, rođenja djeteta, a ni organizirani piknici nisu rijetkost. Osim toga, drago mi je što ovaj posao nudi sigurnost. Ne postoji mogućnost da ćeš dobiti otkaz nakon što šefa obavijestiš o trudnoći ili nakon što ti završi porodiljni – kaže Ana.
U njezinom je svakodnevnom radu motivira želja za znanjem i profesionalnim razvojem. Stjecanje novog radnog iskustva i upoznavanje rada na novim instrumentima te učenje novih metoda je ono što voli u svome poslu. Ne krije i da bi voljela jednog dana sudjelovati u poboljšanju terapije za liječenje tumora koja bi bila manje invazivna i štetna za zdrave tjelesne stanice.
U naredne dvije do tri godine planira završiti doktorat, a onda će kovati daljnje planove. – Prije godinu dana plan mi je bio postdoktorski studij izvan Europe, no s bebom se stvari mijenjaju. U obzir dolaze velike biotehnološke i farmaceutske kompanije te postdoktorska pozicija na nekom od fakulteta ili instituta u Njemačkoj ili negdje drugdje u Europi. Iako mi se život pomalo promijenio nakon poroda, još mi se uvijek čini da je opcija mnogo te da su sva vrata otvorena – završava Ana.