– Imela je zahvatila i svojim parazitskim djelovanjem uništila voćke šljiva, krušaka i jabuka, drveća vrbe, topole, lipe, breze i kestena i usmrtila ptice pjevice i ptice korisnice, slavuja, sjenice, štingleca i drugih.
Priznati međimurski vinogradar, podrumar, voćar, obrtnik i ljubitelj prirode Martin Jakopić iz Železne Gore (Orehovčak) pozvao nas je kako bi smo posvjedočili njegovom zapažanju propasti tradicionalnih voćnjaka, šumaraka i ptica pjevica. Jakopić, godinama promatra što se zbiva u prirodi, a da nas pozove potaknula ga je činjenica kako u hranilištima ptica pjevica i ptica korisnica ostaje hrana koju im on tijekom zimskih mjeseci ostavlja.
Zaprepastilo ga je u svezi ptica što su mu kazali turisti iz Njemačke i Austrije koji su boravili u Dvorcu ‘Terbotz’, a riječ je o skupinama ljudi koji se bave promatranjem i analiziranjem promjena i pojava u prirodi. Daklem, ljudi iz Europe kazali su mu kako je imela (Viscum album) glavni uzrok nestanka ptica pjevica i ptica korisnica, kao i propadanja starinskih sorti odnosno nasada voćaka u gornjem Međimurju, kao i propadanja starinskih izvornih vrsta drveća u srednjem i donjem Međimurju.
– Svake zime na nekoliko mjesta postavim kućice – hraniišta za ptice koje su dolijetale i uvijek pojele sve što sam im ostavljao, a ostavljao sam im mrvice kruha, orahe, koštice i neke sjemenke koje sam kupovao. Već prošle zime, a pogotovo ove primjećujem kako hrana ostaje, a zatim sam se malo okrenuo okolini i primijetio kako nema niti ptica.
I još bih si nekako to protumačio pojavama u prirodi, no kada su mi ljudi iz Austrije i Njemačke kazali kako su ptice zapravo izumrle i neka ‘pozabim’ na sjenice, zebre, slavuje, štinglece i druge ptice pjevice i ptice korisnice, jer one su uginule. Uginule su jer su jele bobice imele koje su im prouzročile probavne smetnje i potom ih usmrtile, kaže Martin Jakopić, koji nas potom odvodi u prirodu, u voćnjake i šumarke.
Karcinom ptica, voćaka i drveća
Nismo trebali daleko ići kako bi smo se uvjerili u Jakopićeve riječi i tvrdnje o kojima su njemu govorili strani gosti u Međimurju, koji su vođeni viđenom imelom na svakom koraku, detektirali uzroke karcinoma kod ptica, starinskih sorti voćki i šumskog drveća. Kućice u koje Jakopić stavlja hranu za ptice svjedoče kako se nešto čudno zbiva u okolini. Ptica pjevica više nema, kao što nema niti njihovog pjeva u zoru i navečer.
U obližnjem voćnjaku vidimo stabla prepuna imelom, koja ih je zarobila i uništila.
– Pogledajte kako je imela zarobila krošnje šljiva, jabuka, krušaka i drugih voćaka koje su ovdje rasle i plodove davale godinama. Sada im imela crpi sokove i snagu i one jednostavno nestaju, te su voćnajci doslovce uništeni. Govorim o starinskim, dakle tradicionalnim sortama jabuka, naglašava Jakopić, koji svjedoči nestanku na desetke hektara voćnjaka koji su danas uglavnom zapušteni i zarasli trnjem i korovom.
Odlazimo u šume kod Štrigove, Tupkovca, Vugrišinca i Grabrovnika i vidimo drveće prepuno imele, koja je poput velikih gnjezda zarobila krošnje drveća.
– Kao što imela uništava voćnjake, tako uništava i drveće, poglavito lipu, kesten, brezu, agaciju, topolu, jegjet i hrast. Lipa i pitomi kesten gotovo su uništeni jer im imela crpi sve sokove i priječi dotok vlage ali i sunčevih zraka. Možda nekome moje viđenje i mišljenje izgleda nestručno, ali u prirodi je vidljivo kako je to istina. Bojim se kako kroz nekoliko godina više naše šume neće biti kao nekada, a za voćnjake sam siguran da ih neće biti.
Sve propada pred očima običnih ljudi koji očito nemaju snage niti interes baviti se ovim pitanjima i problemima. Čudi me što se o tome ne oglašavaju i ništa ne čine razni ORAHi, zeleni, Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima kojoj pred nosom i očima nestaju vrbe i topole uz Muru i Dravu i što čine čelnici Međimurske županije i razni inspektori, zabrinuto govori Martin Jakopić, dodajući kako se u vrijeme 1950.-ih godina imela uklanjala po nalog ondašnjih kotarskih i mjesnih vlasti.
Mi možemo samo kazati kako su Jakopićeva zapažanja hvale vrijedna, kako uistinu čudi da toliko imele koju uglavnom propagiramo kao zdravstveno korisnu biljku, zbog šteta koje nanosi starinskim sortama voća i drveća nitko ne uklanja i kako je zanimljivo da stranci o tome intenzivno razmišljaju i ukazuju na stvarne probleme.