Noć muzeja u ‘Etnografskoj zbirci Lovrec’ bila je posvećena ilircu Stanku Vrazu, pjesniku i iznad svega svestranom intelektulacu koji je govorio četiri svjetska jezika i pasivno vladao s još nekoliko drugih. Svirao je dva instrumenta i bio zagovornik danas sve više osporavanog multikulturalizma.
U prigodni program pod mentorstvom prof. Barbare Markač-Despinić uključene su mlade gimnazijalke s područja gornjeg Međimurja i učenice Glazbene škole Slavka Osterca iz Ljutomera, obližnjeg gradića u Sloveniji. One će se zasigurno sjećati zajedničkog nastupa i nadajmo se u budućnosti njegovati dobrosusjedske odnose.
Mlade Međimurke zanimljivo su predstavile Stanka Vraza, a mlade glazbenice iz Slovenije maestralno su odsvirale dvije skladbe Frédérica Chopina Vrazovog suvremenika slične životne sudbine i rođenog iste 1810. godine kao i Stanko Vraz.
Za neke u prisutnoj publici bilo je otkriće što je Stanko Vraz svoje djetinjstvo proveo u selu Cerovcu na slovenskoj strani, udaljenom svega 20 km od Svetog Urbana i Etnografske zbirke ‘Lovrec’.
Nakon prvog dijela programa uslijedio je razgled Etnografske zbirke, i nagradna igra pogađanja zagonetnih etnoloških predmeta, a zatim druženje uz vatricu, ajnpren juhu prema Vrazovom receptu, kušanje čaše poluslatkog vina.
Ovom završnom druženju duhovnu dimenziju dao je pjesnik Petar Despinić kazivanjem svojih autorskih stihova kao i tekstova mađarskog filozofa Béle Hamvasa posvećenih prežganoj juhi, vinu i ljubavi.
