Ime 43-godišnje Larise Golec nije nepoznato Donjodubravčanima kao ni međimurskim likovnim stvarateljima sjeverozapadne Hrvatske. Prvi su ponosni na nju što je za svoj drugi dom odbrala baš mjesto gdje je “Mura dala kušlec Dravi”.
Osebujna je osoba, simpatičnog govora i naglaska iz kojeg dopire toplina njezine nutrine. Govor otkriva njezinu rodnu grudu. Upoznali smo je ne tako davno na jednoj posebnoj izložbi u D. Dubravi “Pokretači razvoja Donje Dubrave-obitelj Hirschler/Zalan”, kojoj je ona dala vidljiv i nemjerljiv doprinos. Kaže da ju je na to prije godinu i pol dana potaknuo njezin sumještanin Slaven Ujlaki, zaljubljenik u prošlost svojega mjesta.
– Njegova je ideja bila da, osim bogate povijesne građe tih obitelji, skupljenih njihovih fotografija, izložbi udahnemo dio umjetnosti. Stoga sam odlučila napraviti motive koji prikazuju bogati i raznoliki život obitelji i ondašnjeg sela – pojasnila je. Ona je za izložbu izradila i izložila 13 slika u tehnici akvarela, sve dimenzija 37×46 cm. Vezano za realizaciju izložbe, na koju je posebno ponosna, Larisa Golec je kazala:
– Zahvalila bih se gospođi Nataši Srdić – Jahn iz Novog Sada, jedinoj živoj praunuci Alice Zalan, jer nam je ljubazno predložila zbirku foto i ostalih dokumenata o svojoj obitelji. Za mene je osobno zanimljiv detalj iz tih dokumenata da je jedan od obitelji Zalan, konkretno Đula bio u zarobljeništvu u Rusiji, i to baš u Krasnojarsku sibirskome gradu gdje sam rođena – rekla je žena čiji su korijeni ruski, a u Hrvatskoj živi od 1994.godine. Osim garderobe iz dalekog Sibira sa sobom je donijela nešto plemenito, vrijedno, prvu ljubav djetinjstva – slikanje.
Kaže kako je likovni talent naslijedila od tate koji je bio vrsni crtač. – Slikanjem i modeliranjem sam se bavila u osnovnoj školi te cijelo svoje školovanje – kaže o svojim slikarskim počecima .Tih godina je bila član i mnogih likovnih grupa u Krasnojarsku. Slikarstvo ju je zaokupilo kada je upoznala rad različitim tehnikama pa je Hrvatskoj završila dvije godine aktivnog tečaja slikanja u Koprivnici, pod vodstvom slikara Ivana Lovrekovića.
Počinje slikati u različitim tehnikama: ulje na platnu, suhi pastel te akril. 2010. godine uključuje u rad Likovne udruge donjeg Međimurja, a 2012. godine i u Likovnu udrugu Varaždin (LUV). Uz mnogo prezentiranja njezinih radova na različitim događajima Larisa je prvu samostalnu izložbu imala 7. studenoga 2012. godine u galeriji Kristofora Stankovića (Zagrebačka gradska skupština).
25. kolovoza 2013. godine je imala izložbu svojih radova u Informativnom centru u Donje Dubrave, a sudjelovala je na skupnoj izložbi LUV-a u Varaždinu 25. svibnja 2013. godine. 3. studenoga 2014. godine izlaže svoje radove ponovo u galeriji Kristofora Stankovića s još jednom ruskom slikaricom.
Tu je još sudjelovanje na skupnim izložbama “Anđeli svijeta”, Mercator centru u tuju te na na humanitarnoj “Za dobrotu”… Većina njenih slikarskih radova nalaze se u privatnim kolekcijama u Hrvatskoj, inozemstvu i u privatnoj zbirci.. Većinom su to radovi u tehnici suhi pastel, akvarel, ulje na platnu pa tako nastaje priroda, cvijeće ljudi, Larisni najčešći motivi. Da je okupirana slikanjem govori saznanje da je dnevno uz slikarski stalak 3 do 4 sata.
Što vam predstavlja slikanje? – Za mene potrebu. Kada ne bi slikala bila bih nesretna. Slikanje daje osjećaj sreće i harmonije u duši – rekla je za kraj našeg razgovora.
