Svećenici su Božji pastiri kojima je prepuštena briga o župama i vjernicima koji u njima žive. U malom mjestu Draškovcu u donjem Međimurju tamošnji je svećenik posebno omiljen među svojim župljanima.
Bdije sveti Rok nad svojom zavjetnom crkvom u Draškovcu. Zaštitnik od kuge, prije 250 godina od te je pogubne bolesti spasio ovaj međimurski kraj. Njegova je župa i danas u dobrim rukama, za nju se brine velečasni Matija Vonić. I prije i poslije mise – čašica razgovora ispred crkve. Voli velečasni čuti kako su njegovi vjernici, što ima novo u njihovu životu i može li im i kako pomoći. – piše na web stranicama HRT-a.
On je običan čovjek, pristupačan, možete kod njega 24 sata zvoniti mu na zvon, on će doći, lijepo će vas primiti, uslužit će vas, kaže o svom župniku Ivan Hižman, zvonar crkve u Draškovcu. Vezan sam za župnika zbog toga što je dobra osoba, vodi župu u pravom smjeru. A osobito mi je drago što u svojoj propovijedi nema nikakve politike, nego ima radosne vijesti i tjera nas neki način da dolazimo u većem broju, dodaje Zlatko Varga.
Svakog je dana crkva puna, nedjeljom se uvijek traži mjesto više. Sretni su Draškovčani, kažu – sve je više mladih. Znaju i što ih privlači – župnikove propovijedi. Savršene! Mislim da u ovom dijelu nema takvog propovjednika kakav je on. Jer, on kad počne pričati, i mladi i stari svi slušaju, ni muha se ne čuje – kak se veli. Stvarno su mu propovijedi savršene. To su propovijedi koje se pamte do druge nedjelje ako ne i duže. I to su prave propovijedi, kad znaš nakon par dana što se pričalo u crkvi, opisuje ih Jelena Vadas, tajnica Udruge Prijatelji sv. Roka.
Potrudim se, zaista. Vodi me ta jedna misao da onome čovjeku kojega voliš moraš i lijepe riječi govoriti, moraš se pripremiti. Ja jako cijenim svoje župljane, i ne mogu im samo tako doći pred njih nepripremljen, skromno kazuje župnik Matija Vonić. Prije deset godina stigao je u Draškovec. Rodom Slavonac, odmah je zavolio međimursku grudu i mentalitet svojih župljana. Našli su se, kaže, na istoj valnoj duljini. Redovito se druže, zajedno odlaze na izlete i putovanja… Jednostavan i pristupačan – poput svećenika iz njegova djetinjstva koji ga je i potaknuo na taj poziv.
I još je po nečemu velečasni Matija poseban. Ako zavirite u njegov hladnjak, u njemu ćete naći samo svježe voće i povrće te nešto mliječnih proizvoda, a pećnicom i štednjakom uopće se ne koristi. Već dvije godine jede samo sirovu hranu! To je vrlo jednostavno, jeftino i učinkovito, meni je strašno pomoglo i donijelo jednu veliku promjenu na bolje, objašnjava župnik Vonić.
Uz zdravu hranu, važno je i kretanje – župnik Matija zato se rijetko odvaja od svojeg bicikla, a i župne su biciklijade redovita aktivnost. Ne samo zbog tjelovježbe – najvažnije je ipak zajedništvo, a u malome međimurskom Draškovcu toga ima napretek!
Video prilog o velečasnom Matiji Voniću pogledajte OVDJE.