Samo da mama ne sazna… To je prolazilo kroz glavuNikoli Možeku (18) iz Preloga dok je ležao pokraj ceste i čekao vozilo Hitne pomoći. Tog je jutra oko 6 sati sjeo na bicikl i krenuo prema Zagrebu, u posjet ocu koji je u Klinici za tumore primao kemoterapiju. Za rekreativca koji obožava biciklizam tih stotinjak kilometara nije trebao biti veći napor.
Cijeli život u kolicima
No, u Varaždinskoj županiji, kod Gornje Poljane, kad se oko 8 sati spuštao niz brežuljak, sletio je s ceste jer nije vidio zavoj koji je zaklanjala šuma, i preletio preko upravljača. Pao je na leđa.
– Nisam izgubio svijest. Nazvao sam mobitelom Hitnu pomoć. Ležao sam i čekao punih 40 minuta jer me nisu uspijevali pronaći. Razmišljao sam samo o tome da barem mama ne sazna što se dogodilo. Drugi put sam nazvao Hitnu da im objasnim gdje se točno nalazim, slao sam i kartu preko aplikacije, a treći put su zvali oni mene jer su i dalje lutali. Kad su me napokon pronašli, odvezli su me u bolnicu u Varaždin – kaže Nikola koji će zbog te nesreće cijeli život provesti u invalidskim kolicima.
Postao je paraplegičar s oduzetim donjim dijelom tijela. Nesreća se dogodila u svibnju, a otad Nikolasvaki dan vrti film.
– Ležao sam na zemlji i mislio o tome da bi bilo dobro zaspati, a onda mi je kroz glavu prošlo da bi bilo dobro pogledati što ima novog na Facebooku – kaže.
U varaždinskoj bolnici nisu se usudili na operativni zahvat pa je prevezen u Kliniku za traumatologiju u Zagrebu, a potom je 120 dana proveo u lječilištu u Varaždinskim Toplicama.
Želi upisati autoškolu
Ležeći u bolničkom krevetu, donio je odluku da će nastaviti školovanje. Završio je trogodišnju školu za strojobravara i prebacio se u četverogodišnju za strojarskog tehničara u Tehničkoj školi u Čakovcu. Uči za ispite kako bi položio razliku, dolazi na konzultacije. Želja mu je upisati se i u autoškolu i položiti vozački. Planira kupiti automobil prilagođen osobama s invaliditetom.
– Volio bih imati normalan život, završiti školu i zaposliti se. Ne želim samo sjediti kod kuće – kaže. Međimurci su opetpokazali dobro srce, pa se za hrabrog Nikolu organiziraju humanitarne akcije. – Neugodno mi je kad čujem da se skuplja novac jer znam kako ljudi teško žive. Hvala svima od srca – napominje Nikola.
