Godinu na izmaku u Svetom Križu pamtit će po tome što je njihovo Ekološko društvo ove godine obilježilo dva desetljeća osnutka i aktivnoga rada. Nažalost to je medijski prošlo gotovo nezapaženo. Da tome ne bi bilo tako stvar će pokušati ispraviti naš portal.
Kažu kako je Ekološko društvo Sveti Križ osnovano 1. travnja 1995. Nešto kasnije, a 20 godina poslije, oni su u svojim prostorima, uz prostore NK Eko, priredili su retrospektivnu izložbu svoga djelovanja na koje su ponosi jer spadaju u red prvih u Međimurskoj županiji koji su organizirano krenuli, kako danas kažu, u borbu protiv onog “kaj je smrdelo i grdo zgledalo”.
Rezultat toga su ekološki osviješteni mještani koji se danas ponose s urednim selom, a pogotovo dijelom naselja gdje su danas sportski tereni i jedno od najpoznatijih jezera Mičigen kojeg moramo nazvati bio i zoo rezervatom Međimurja. Stvorili su to od napuštene šljunčare gdje je bilo ogromno odlagalište otpada.
Danas to i šire područje oplakuje 50-tak vrsti različitog drveća od čega pet vrsta hrasta, šest vrsti smreka, tri vrste javora, tu su lješnjaci i orasi… 1200 nasada na površini od 200 puta 200 metara. Na dijelu tog drveća postavljene su kućice za ptice u kojima dominiraju sjenice koje su zaslužne da u ovom kraju nema štetnih letećih nametnika, gusjenica pa su jabuke i šljive na ovdašnjim voćkama od svega toga “oslobođene”.
Sve to, i više od toga, ispričao nam je 64-godišnji Juraj Škvorc. Pričao nam je s mnogo zanosa i entuzijazma, s mnogo novih ideja, o radu udruge, akcijama, a živa je knjiga biljnog svijeta. – Dugo godina sam živio i radio u Austriji. Tamo su upoznao ljude i svijet koji teži zdravom okolišu. Proučavam knjige, učim, animiram svoje sumještane, a danas mi je to mnogo lakše jer sam u mirovini.
Rekao je da je kroz ove godine kroz društvo prošlo više desetaka njegovih istomišljenika i da je funkciju naslijedio od godinu dana starijeg sumještanina Josipa Tisaja i da ga raduje što ih u tome slijede njihovi vršnjaci i mnogo mlađi pa sve do djece. Spomenuo je djelatne ekološke patrole u selu koje sumještanima ukazuju na propuste, tri puta ih opominju da bi ih četvrti puta prijavili nadležnom komunalnom redaru općine Mala Subotica. Potužio se je predsjednik i na one koji ruše sve što oni grade, prave im štetu. – Sami sebi trgaju – reći će te će pola u šali, a pola u zbilji te dodaje: – Nebreju toliko strgati, koliko mi moremo posaditi!
Za kraj valja dodati da eko entuzijazam svoje početne korake, prema njihovim riječima, ima u 80-tim godina prošlog stoljeća kada su savjesni mještani počeli spašavati svoj okoliš od zagađenja tako da su prstom upirali jedni u druge, odnosno one koji nisu poštivali norme ekologije.
