Svaki puta je lijepo doći u dom i društvo najstarijeg Kotoripčanina Mije Golubića. Iako su mu 102 godine uz malo ‘jači ton’ s njim možete normalno komunicirati, no ipak ga je ljepše slušati. Živa je enciklopedija kojoj je još uvijek više na dlanu ono kotoripsko jučer, a o njegovom kotoripskom danas više pričaju njegova djeca.
Kada smo bili s općinskim čelnicima Kotoribe u njihovu domu, a tradicionalno ga pohode uoči božićno-novogodišnjih blagdana, uz časkanje čuli smo jedan detalj koji moramo podijeliti s javnošću. Ispričala nam ga je njegova kćerka Terezija.
Rekla je kako je tata u ljetnom periodu imao zdravstvene probleme, a trebao je ostati u bolnici, no on se je odlučio po terapije dolaziti iz Kotoribe, što su djeca poštivala. Kada su došli do bolničkog ulaza htjeli su otići po invalidska kolica da ga lakše i prije dođu do Dnevne bolnice gdje je primao terapiju.
Gospodin Mijo je ‘vožnju’ odrješito odbio s obrazloženjem da mu nedostaje hodanje, odnosno šetnje koje su mu u krugu doma svakodnevne. Ušetavao je on svakodnevno u krug bolnice gordo i ponosito. Pratnja je bila tu za svaki slučaj. Vratimo se još unatrag. Kada su laboratorijski nalazi pokazivali i ukazivali na bolest, on je liječnicima diplomatski rekao: – Nije mi nikaj. Ako bi mi kaj bilo ja bi to najprije reklel deci.
No, gospoda doktori bili su nemilosrdni, no kako je kasnije prizno, što je ipak bilo dobro. Danas je zdrav. Domaće kobasice i čašicu domaćeg vina išli su mu u slast. S načelnikom Grgecom nazdravio je za bolje sutra i sretne blagdane.
