Srce sedmogodišnjeg Darka spasilo je život djetetu u Njemačkoj. Bubreg i gušterača presađeni su pacijentu u KB-u Merkur gdje je Darkova jetra spasila i treći život.
Ovaj se dječak tri dana borio za život u varaždinskoj bolnici gdje je završio teških ozljeda nakon što ga je u njegovu Trnovcu udario autobus. Pripremao se za polazak u prvi razred na jesen, obavio je liječnički pregled i dobio pet plus za svoje zdravlje, kako kaže njegov otac Danijel. Upravo je taj 33-godišnji samohrani otac odlučio donirati organe svojeg sina kako bi pomogao drugima.
Volio je nogomet
– U srijedu smo bili na liječničkom pregledu radi upisa u školu, u četvrtak ujutro na vađenju krvi, a navečer ga je pregazio autobus. Glavica mu je jako stradala, a ozljede mozga bile su prevelike. Preminuo je u nedjelju i više se nije mučio. Doktorica me nakon obdukcije pitala jesam li za to da se organi doniraju. Rekao sam da može.
Ako već moj sin ne može živjeti, neka žive druga djeca – kazao je Danijel Roško dodajući kako je Darko bio strašno pametno dijete koje je voljelo nogomet i nikad nije bio bolestan. Uz njega su sada ostale dvije kćeri o kojima se sam brine i one su ga motivirale za doniranje Darkovih organa.
– Ne daj Bože, ali može se dogoditi da i njima zatreba pomoć – poručuje Danijel koji se oprostio od svojeg sina u ponedjeljak, a večer prije donio je plemenitu odluku.
– Rekao sam da su šanse jedan posto. Uspjeli smo ga održati na životu tako da spasimo organe i ovaj čin oca je više nego hvalevrijedan – kaže dr. Nenad Kudelić iz varaždinske bolnice. Nakon očeva pristanka liječnici varaždinske bolnice u nedjelju navečer kontaktirali su s kolegama iz KB-a Merkur koji su eksplantirali dječakove organe.
– Nakon što je koordinacija za eksplantaciju završila svoj posao i dječak službeno postao donor, išli smo po organe. Ovaj primjer humanog djela oca najbolji je primjer civilizacijskog nivoa koji je hrvatsko društvo dosegnulo – kaže dr. Pavo Kostopeč, kirurg koji je bio dio eksplantacijskog tima. Baš je posao tih liječnika u ovom slučaju bio najteži budući da je riječ o djetetu, kaže dr. Branislav Kocman, pionir transplantacijskog programa u nas, koji je presadio Darkov bubreg i gušteraču.
– U svakom slučaju eksplantacijski dio posla teži je kada morate vaditi organ djetetu. Kod transplantacije nemate kontakt s donorom – objašnjava dr. Kocman dodajući da organi djece često završe u Eurotransplantu budući da bi primatelji takvih organa trebali biti mlađi pacijenti. Što se zahvata tiče, kako kaže ovaj ugledni stručnjak, tehnika je ista, samo su organi manjih dimenzija te kirurzi moraju biti spretniji.
– Nije isto kad operiraš dijete ili odraslog. Ovakvih je donora jako malo i to je baš rijetko. U našoj bolnici možda dva-tri godišnje – dodao je dr. Kocman.
Svjetski primjer
Hrvatska je svjetski primjer uspješnog transplantacijskog programa. Broj pacijenata koji su na listi za bubreg danas je deset puta manji nego prije desetak godina. Društvo kao takvo iznimno je solidarno te se u 80 posto slučajeva pristaje donirati organe za presađivanje.
