Vjerujemo da nema vozača koji nije upoznat s pojmom “deklarirane prosječne potrošnje”. No te, mahom niske brojke koje potencijalnom kupcu ukazuju da je pred njim automobil koji troši malo goriva malo je tko u realnom prometu uspio postići. Konkretno, zadnjih 15 godina ni jedan auto na testu nije uspio postići prosječnu potrošnju nisku poput deklarirane. To se odnosi jednako na dizelaše i benzince, ali i na hibridne modele.
U pravilu, realna je prosječna potrošnja litru do litru i pol veća od deklarirane. Već godinama pojedine institucije i angažiraniji pojedinci upozoravaju da se službena europska testiranja potrošnje za automobile odvijaju u laboratorijskim uvjetima te da nemaju puno dodirnih točaka s realnošću. Zadnje se vrijeme diljem Europe intenzivno razmišlja o promjeni protokola testiranja, kako bi se on uskladio sa stvarnim ritmom uporabe vozila.
No, konkretnih poteza još nema. Famozni NEDC (New European Driving Cycle) okosnica je europskog testiranja potrošnje. Razvijen je još u 1970-ima te je 1996. dorađen.
Samo 20 minuta testiranja
– U Europi se ne testiraju pravi automobili, niti se to radi na pravi način. Testiraju se pretprodukcijski primjerci posebno pripremljeni za tu svrhu. Industrija ih zove “zlatnim vozilima” – rekao je za BBC Greg Archer, menadžer u međunarodnom udruženju “Promet i okoliš”. Automobili se tijekom testiranja spajaju na mjerne uređaje koji mjere potrošnju i štetne emisije.
Ne kreću se zapravo, već motor radi i pokreće kotače na valjcima, poput onih u stanicama za tehnički pregled vozila. Ventilator s prednje strane vozila simulira strujanje zraka s kakvim bi se auto “borio” na cesti. Svjetla su pritom ugašena, kao i klima-uređaj. Vozača i putnika u vozilu nema, količina goriva u spremniku je minimalna. Po nekim informacijama, na mnogima od tih testiranja čak su i retrovizori preklopljeni, a otvori zatvoreni ljepljivom vrpcom, kako bi otpor bio što manji.
Temperatura zraka je oko 25 Celzijevih stupnjeva. Tijekom 20-minutnog testiranja 13 minuta simulira se gradska vožnja (čak i za prosjek presporih 19 km/h), a sedam minuta ona po cesti izvan grada (prosječna 63 km/h, do maksimalnih 120 km/h), ali ubrzavanja su nježna, kao i kočenja. Nije uključena simulacija duže vožnje na autocesti.
Stvaran vozač u stvarnim uvjetima tako ne vozi. Testove provode nezavisne organizacije ili same tvornice automobila. Namjera je bila stvoriti standardizirani, kontrolirani okoliš u kojem se može pratiti temperatura zraka, pritisak u gumama, razina tekućina…
Novi protokol od 2017. godine
Svrha je NEDC-a repliciranje stvarnih uvjeta vožnje u europskim gradovima. No, već iz prije navedenoga jasno je da se u tome podbacilo. Europska automobilska industrija svjesna je da su trenutačne metode testiranja potrošnje i emisija zastarjele te s Europskom komisijom traži zajednički jezik u postavljanju novog protokola testiranja, koji bi na snazi trebao biti od 2017. godine, a očekuje se da će u testiranje uključiti nove tehnologije, ali i da će bolje predstavljati stvarne uvjete vožnje u svakodnevnom prometu. Također, novim bi testovima trebalo biti moguće i izmjeriti NOx.
U Americi je testni ciklus dulji i stroži, uključuje gradsku vožnju, kao i onu na autocesti, ali i agresivnu vožnju. Dodatni testovi podrazumijevaju vožnju s upaljenim klima-uređajem. Proizvođači sami provode testiranja i rezultate dostavljaju Agenciji za zaštitu okoliša (Environmental Protection Agency/EPA), koja se nametnula kao autoritet.
