“Američka sirovina”, rekao bih. Uvijek je čast upoznati živu legendu.
Ovaj nam se puta sreća osmjehnula zahvaljujući entuzijastu iz Međimurja, koji se odvažio ostvariti svoje mladenačke snove i sebi priuštiti jednu izvornu legendu i pravog predstavnika “muscle car” filozofije koji se odaziva na ime – Camaro.
Namjerno smo izostavili “prezime” Chevrolet, jer nekako nam se čini da se niti ne trudi biti dijelom svoje obitelji od koje se odavno odmetnuo i krenuo nekim svojim putem, što i ne čudi, posebno ako znamo što sve danas na našim cestama nosi istu značku.
Prilazeći Camaru iz daljine, misli nam se neizostavno vraćaju u slavnu prošlost i dug put koji je morao proći da bi postao ovo što on danas i jest te stoga zaslužuje da prije nego sjednemo za upravljač, zavirimo malo i u pozadinu ove priče.
Američke snagatore oduvijek je pratio glas uličnih bandita kojima za preživljavanje na ulici nije bilo potrebno puno pametovanja, nadmudrivanja i profinjenosti, već su računali s time da će opaki izgled i sirova snaga biti dovoljni da se i prije same borbe uplaši protivnika koji će prestravljen zbrisati glavom bez obzira.
To je Amerikancima ponekad i uspijevalo, no proizvođači sa starog kontinenta imali su svoje planove i dijametralno drugačiji pristup te su u tišini svojih tajnih high tech centara za razvoj, dizajn i kvalitetu marljivo radili i razvijali svoje oktanske zvijerke.
Ako se malo odmaknemo i zavirimo u mentalne sklopove prosječnih Amerikanaca i Europljana, te silne razlike u samom pristupu razvoja automobila, zapravo i ne čude previše. Amerikanci su oduvijek voljeli pretjerivati u svemu, pa naravno da im ni automobili nisu mogli biti drugačiji, te su na sav glas pokušavali ostatku svijeta nabijati komplekse tvrdnjama poput: Mi smo najjači, najveći, najbolji, mi imamo ovo, ono. Mi, mi, mi…
No silna zaljubljenost u vlastitu superiornost, uspavala je razvoj, što ih je, ne tako davno, umalo stajalo potpunog kolapsa ponosne nacionalne autoindustrije. S druge pak strane, ni proizvođači iz ostalih krajeva svijeta nisu se dali pretjerano impresionirati bukom koja je dolazila s one strane bare, te su na najbolji mogući način iskoristili južnjački temperament i lucidnost, pa sve dobro pomiješali sa perfekcionizmom i upornošću sjevera i svijetu podarili toliko rasnih primjeraka da ih je teško nabrojati, a da se netko ne uvrijedi.
I tako u “udžbenicima povijesti” najčešće nailazimo na natpise o superiornosti naših perjanica nad Američkim snagatorima koji su se kroz povijest ipak vrlo rijetko uspijevali nametnuti. No usprkos laganom podsmjehu i tvrdnjama da rade automobile za utrke od jednog semafora do drugog i bez ikakvih ambicija za savladavanje zavoja, Amerima se ipak mora priznati nekoliko činjenica.
Kao prvo, znaju nacrtati automobile koji svojim specifičnim dizajnom nalaze svoje mjesto pod suncem pa i dalje žive na posterima nebrojenih soba i mehaničarskih radiona, nad kojima sline, mali i veliki, nikad odrasli dječaci. Međutim, svakako moramo uzeti u obzir činjenicu da dizajn ipak ostaje stvar subjektivnog dojma i osobnih afiniteta, te se posebno na primjeru Europskih i Američkih automobila jasno uočavaju poprilične podjele u očima večine promatrača.
Kao drugo, čini se da konačno postaju svjesni nemilosrdne konkurencije i galopirajuće globalizacije, pa moramo primjetiti da nam i samim time na tržište stižu sve bolji i kompletniji prekooceanski automobili.
A treća bitna činjenica, svakako bi bila cijena. Ako se uzme u kombinaciji sa prvom i drugom činjenicom, ispada da sa Amerikancima u budućnosti svakako treba računati. Usporedimo li slično motorizirane i opremljene rivale iz visoke sportske klase, vidimo da su uspijeli približiti snove višoj srednjoj klasi entuzijasta za razliku od Europljana koji i dalje mogu svoje snove posjedovati samo na posteru… osim ako ne kupimo… Hm… Nešto njihovo.
Eto kao što vidite, naši puleni imaju razloga za zabrinutost i bilo bi zgodno da ne ponavljaju tuđe greške i ponekad provire preko bare da vide što to Ameri rade bolje, i da bi tako u budućnosti ostali ispred konkurencije. I sama nas povijest uči da se na staroj slavi ne živi.
Očito da je i sam vlasnik ovog egzotičnog snagatora razmišljao na sličan način, odvagnuo sve spomenute činjenice i vlastite afinitete te ipak odlučio svoj teško stečeni novac potrošiti na potpuno novi automobil umjesto na rabljenu EU pilu, kao na primjer više godina stari BMW serije 6, Audi 5 i slično.
No, vrijeme je da nakon priče prijeđemo na djela i vidimo u živo o čemu se tu zapravo radi. Svakim korakom kako prilazimo automobilu, diže nam se adrenalin, koljena pomalo omekšavaju, a oči počinju istraživati sve detalje ovog sirovog Američkog čelika.
Ubrzo svima postaje jasno da protagonistu ove naše priče treba odati priznanje da mu je na najbolji mogući način uspjelo približiti ta dva dizajnerski podijeljena svijeta. Stvarno ćete teško pronaći par očiju koji se neće složiti da Camaro izgleda posebno impresivno, moćno pa čak istovremeno i retro i moderno.
Crvene racing linije duž bijele karoserije, mrki pogled, ogromni 20 inčni kotači, niska linija krova i same dimenzije Camara već su dovoljni da se prisjetite kako ste se osjećali kad ste prvi puta prilazili toliko željenoj djevojci.
Kao ljubitelji automobila, složiti ćete se da automobili i osjećaji moraju ići ruku pod ruku i biti u neraskidivoj simbiozi, a to je, moramo priznati, dizajnerima Camara svakako pošlo za rukom.
Nažalost, isti se osjećaji ne ponavljaju i u unutrašnjosti Camara. Prvo što upada u oči kad sjedate u bilo koji automobil najčešće je upravljač, a u ovom slučaju morate dobro pogledati uokolo da se uvjerite da ne sjedite u npr. Cruzu ili nekom drugom modelu Chevroleta. Ostatak kokpita ipak donekle popravlja situaciju, no još uvijek ostavlja poprilično plastično dosadnjikav dojam, i vjerojatno će proći još dosta vremena dok Ameri ne sustignu Njemačko savršenstvo i Talijansku razigranost dizajna.
Ni funkcionalnost u ovom slučaju nije na nivou. Analogni retro pokazivači raznih funkcija lijepo izgledaju, ali nalaze se prenisko uz samu 6 brzinsku manualnu ručicu mjenjača, pa ih je samim time teško očitavati tijekom vožnje.
Prednja sjedala pružaju vrlo dobru bočnu potporu, ali istovremeno i dovoljno udobnosti da bi dan proveden u gutanju kilometara završio sa širokim osmjehom na licu. I na dva stražnja sjedala također se možete udobno smjestiti, ali samo u slučaju ako imate maksimalno 5 godina i stavite noge iza glave. Također, pogled koji se pruža sa vozačke pozicije ne pruža dovoljnu preglednost kod parkiranja ili vožnje unatrag, no to je Camaro u ovom slučaju ipak odlučio podrediti dizajnu. Dobra odluka.
Eh da. Nakon vizualnog upoznavanja, konačno je sazrijelo vrijeme da uradimo ono što već od samog susreta nestrpljivo čekamo. Okrenimo ključ i probudimo ovu usnulu zvijer.
Uh, ova praznina u tekstu iznad, znači da sam ostao bez teksta.
Moram priznati da sam očekivao puno, ali ova prekrasna buka koja izvire iz srca atmosferskog V8 motora, u trenutku Vam diže sve dlačice na tijelu. Duboko grgljanje u leru i tmurna grmljavina kod dodira papučice gasa, najbliže je što mi u tom trenutku pada na pamet kad već moramo zvuk opisati riječima. Nešto slično zvuku Mercedesovog AMG motora ako ste ga imali priliku čuti, ali u svakom slučaju dovoljno da Vas probudi parajući tišinu nedjeljnog jutra.
Iz obujma 6,2 litre, istiskuje vrlo respektabilnih 426 američkih divljih konja koji samo čekaju da Vas zbace iz udobnog sjedišta. No, sa ovakvim strojem je pametno na početku krenuti laganim tempom, čisto da se zagrijemo i bolje upoznamo prije jurnjave. To smo također učinili i sa namjerom da vidimo upotrebljivost Camara u normalnoj svakodnevnoj vožnji.
Svi potrebni sigurnosni sustavi su prisutni, ali ako se želite uputiti na poneki vikend izlet, morat ćete se zadovoljiti malim prtljažnim prostorom i vrlo suženim pristupnim otvorom. Dakle, ako ste obiteljski čovjek, sigurno da Camaro nije prvi izbor automobila. Ni udobnost vožnje nije na nivou Francuskih karavana, no da krivo ne shvatite, to se od ovakvog automobila ni ne traži.
Smatramo da je pronađen vrlo dobar kompromis za udobno krstarenje u dobrom društvu i čvrstoće za jurnjavu otvorenom cestom ili trkačom stazom. Kad smo kod jurnjave, vrijeme je da odlučnim pritiskom na papučicu gasa probudimo ovu zvjer i otkrijemo sve njegove potencijale. Dlačice na tijelu svakako ponavljaju svoj ritual. Camaro ubrzava brutalno već “iz podruma” pa imamo osjećaj da su nam svi organi priljepljeni za kralježnicu i nimalo ne posustaje sve do 5.900 okretaja.
To je odlika velikih atmosferskih “Hemi” motora i nemoguće ga je zamjeniti s modernim turbo motorima kojima se okreće sve više proizvođača da bi povečali učinkovitost i smanjili potrošnju goriva. Camara i potrošnju goriva, najbolje da ni ne stavljamo u istu rečenicu, ali riječ “ubrzanje” svakako mu pristaje.
Prema podacima proizvođača, iz mjesta pa do 100 km/h stiže već za 5,2 sekunde, što nismo provjeravali mjernim uređajima, ali silina kojom Vas lijepi za sjedalo ne ostavlja ni najmanje mjesta sumnji.
Žestoka ubrzanja prenose popriličnu količinu sile i na sam upravljač, pa se i se od vozača očekuje da ga uhvati čvrsto sa obje ruke, i to je čini nam se, jedini mogući način da bi Camaro ostao precizan u lovu na svoju zacrtanu putanju kretanja. “Bez zamjere”, ali ovo je pravi primjerak muškog automobila. Šepuri se svojim opakim izgledom, otima se, urla i viče, a u vožnji neće ni najmanje oklijevati u namjeri da Vas preplaši svom svojom silinomu i očekuje od Vas da znate što radite.
Kod pravocrtnog kretanja, moćan motor uspješno prikriva preveliku težinu Camara, no kod vožnje zavojima to postaje problem kojem Amerikanci još uvijek nisu stali na kraj. Tu razvikani Europljani još uvijek “kolo vode”, ali zbog ranije spomenute razlike u cijeni, kupnjom Camara dobivate jednostavniji stroj za uživanje koji vrišti za zabavom i koji će Vas svakog dana ispunjavati veseljem u neograničenim količinama.
Camaro = zabava. Točka.