Ljeto, vrućina, prašina, mnogo ljudi i vozila. Rabljenih vozila. Priča je desetljećima ista kad je riječ o sajmu rabljenih automobila na zagrebačkom Jakuševcu. Unatoč svim rizicima koje može donijeti kupnja rabljenog vozila, spomenuti sajam tradicionalno je mjesto za kupoprodaju i prikupljanje vrijednih “informacija” o limenim ljubimcima.
Ali sajam nije samo mjesto obavljanja jednostavnih kupoprodajnih relacija. Svake nedjelje to je i mjesto gdje možete susresti i vidjeti pravu galeriju osebujnih osoba…
Priča obično počinje u ranu zoru. Prodavači vozila stižu već oko 6 sati, neki i ranije, a sve kako bi se zauzele što bolje pozicije te privuklo potencijalne kupce. Ubrzo stižu i oni koji namjeravaju kupiti vozilo, naravno po što povoljnijim uvjetima…
– Stigao sam s ovom Kijom Pride, koju prodajem za teško bolesnog prijatelja. Pomažem mu jer on nije mogao doći – govori nam Zagrepčanin Drago koji je za spomenutu Kiju iz 2000. godine izvijesio cijenu od 5555 kuna čime je ona bila jedno od najjeftinijih vozila na sajmu.
Auto za prijevoz kosilice
Uz bok joj je bio nešto jeftiniji Renault 5 iz 1990. godine. – Ja sam vam iz Jakovlja, iz mjesta di sekire prozore pereju. A ovaj auto mi dobro dođe da prevezem kosilicu – našalio se gospodin Ivo te dodao da svog ljubimca prodaje za 500 eura.
Pohvalio se i kako se preprodajom automobila bavi “sigurno duže nego što je autor ovih redaka star” – što bi značilo više od 30 godina. Pomislili smo kako je on onda najbolja osoba za informiranje o stanju na tržištu i tome kako u današnje vrijeme ide preprodaja rabljenih vozila.
– Stigao sam s dva vozila. Uz Renault prodajem i Alfu Romeo. Inače, po vozilu zaradim oko 500 kuna, 100-tinjak eura. Međutim, situacija sa preprodajom automobila sve je teža. Kriza je i mnogi izlaze iz tog posla.
Ugovori do 3000 eura
Tragom toga produžili smo do jednog od mnogih ureda za sklapanje i ovjeru ugovora. Djelatnica Jasmina (26) potvrdila je riječi preprodavača iz Jakovlja.
– I inače je u ovo doba godine prodaja nešto manja, ali iz godine u godinu očit je trend smanjenja sklopljenih kupoprodajnih ugovora. Danas smo ovjerili tek četiri sklopljena ugovora od čega je jedan bio za moped – kazala je djelatnica oko 10 sati te dodala da ima dana kad ovjere tek 5 ugovora, a ponekad čak 15. Nema pravila.
– Najčešće je riječ o iznosima do 3000 eura – naglasila je. Tek 3000 eura! Zapitali smo se nakon toga što na sajmu uopće traže dva najskuplja eksponata – Audi A6 2.0 TDI iz 2009. (cijena 30.000 eura) i atraktivni američki kabrio Ford Mustang 4.0 Premium (27.000 eura). No, njihovi vlasnici vjerojatno su se vodili onom “svaka roba ima svoga kupca”.
Nedaleko od skupocjenih vozila zamijetili smo i neobičan izložak. Neobičan za sajam na kojem je bio izložen. Naime, Zvonimir Bingula iz Okića u otvorenom prtljažniku svoje Škode ponosno je izložio mali top mužar. Pa zar se ovdje prodaje i oružje – malo smo ga bocnuli pred mnoštvom koje se znatiželjno okupilo.
– Ma kakvo oružje. To je mužar kojeg sam donio iz Njemačke na zahtjev jednog kupca s kojim ću se ovdje naći. Cijena je 650 eura. Inače, član sam kuburaškog društva iz Essingena pa često tamo pucamo. A volimo mi zapucati i kod Krapine – kazao je Bingula te se pohvalio kako je u regiji Baden-Württemberg 500 sličnih topova koje je on izlio i izradio.
Svađe oko parkirnog mjesta
Gužvu oko malenog topa došli su izvidjeti i policijski djelatnici. Komentirali su kako dan na sajmu prolazi mirno i bez incidenata.
– Čista dosada! Malo je kupaca, ne znam zašto je uopće toliko automobila dovezeno. Ali i inače je tako ovdje. Rijetko kad moramo intervenirati – kazao je policajac te dodao:
– Ponekad dođe do svađe oko parkirnog mjesta ili kad je riječ o nekim starim nerazrješenim računima oko novca. Onda imamo “posla”. Malo ljudi, malo posla, sve manje prodanih automobila… nekako su se u tu recesijsku situaciju uklopili i prodavači šešira, kapa, naočala i ostale “opreme” za zaštitu od ljetnih vrućina.
Najskuplja vozila na sajmu: Audi A6 2.0 TDI iz 2009. (cijena 30.000 eura) i Ford Mustang 4.0 Premium (27.000 eura)
– Kako ide prodaja? Nikako! Evo još malo pa će podne, a nemam ni za kavu – požalio se 25-godišnji Rom Sead kojem su ruke bile pune kapa i šešira.
Potraga za boljim životnim uvjetima njega i suprugu prije sedam godina doveli su iz makedonskog Tetova u Zagreb. Supruga radi kao trgovkinja, a on u službi za održavanje Arena centra. – Prije sam od prodaje na sajmu znao zaraditi i dvije, tri tisuće kuna. Danas je to nemoguće…
I tako, podne je prošlo, a karavana neprodanih vozila počela je napuštati Jakuševac. Odlaze do sljedećeg vikenda kada će se vratiti na isto mjesto. Priča je to koja se stalno ponavlja na jakuševačkom sajmu…
Ugostitelji polude ako im spomenete dnevni promet
Jedini koji na jakuševečkom sajmu rabljenih vozila nemaju glavobolju zbog slabe zarade brojni su ugostitelji. Kava, sokovi, pivo, ćevapi, sendviči idu naveliko, ali ako djelatnike ili vlasnike slučajno upitate koliko toga se tijekom dana “potroši”, diže im se kosa na glavi. Tu razgovor prestaje i doslovno vas ignoriraju. Fiskalizacija je očito jako neugodna stvar.
– Dajte se koncentrirajte, što me to pitate? Pa to ne bih otkrio ni vlastitom bratu – kazao je nervozno vlasnik jedne pečenjarnice.
– Ma ugostitelji na sajmu dnevno sigurno zarade između 10 i 15 tisuća kuna – uvjeravao nas je prodavač Sead te dodao da mnogi vlasnici još posjeduju ugostiteljske objekte i na zagrebačkim tržnicama.
