Sezona je godišnjih odmora i morskih radosti. Stoga smo odabrali kao turističku destinaciju Orebić na poluotoku Pelješcu, kako bismo vozačima pojasnili različite načine i rute dolaska iz unutrašnjosti na sunčani Jadran.
Slavonci će bez puno razmišljanja kazati kako im je put preko susjedne BiH najbrži, “presjeku popreko” i eto ih na moru. No, kuda ako se kreće iz Zagreba i sjeverozapadne Hrvatske?
Izgradnjom Dalmatine puno je lakše voziti. Ulazak na Lučkom, pa onda “nizbrdo” kroz Sv. Rok, do Dugopolja i dalje prema Vrgorcu. Za cestarinu ćete platiti 220 kuna. Pod uvjetom da je potrošnja pristojnih osam litara supera tih 440 kilometara autoceste će odnijeti još 360 kuna za gorivo.
Nakon silaska u Vrgorcu mora se biti jako pažljiv kako bi se stiglo do Ploča, jer signalizacija nije baš najpreciznija pa biste mogli kružiti prije negoli dođete do te luke.
Tih tridesetak kilometara se čini naizgled jednostavnim, no ponavljamo opreza nikada dosta da ne biste skrenuli prema Baćinskim jezerima, pa se vratili desetak kilometara unatrag. Ploče su prvo veliko čvorište na putu.
Naime, može se nastaviti Jadranskom magistralom, pa kroz Neum. Od Neuma se spušta automobilom prema Stonu, pa vozi do Orebića što je ukupna udaljenost od 110 kilometara, ako računamo od Ploča. Cesta je uglavnom jako dobra osim nekoliko lošijih dionica na samom Pelješcu, i to pri kraju putovanja.
Ako ste jedan od onih koji uživa u razgledavanju tijekom vožnje, onda ćete definitivno od Zagreba krenuti Ličkom magistralom, D1. Istina, treba se naoružati strpljenjem jer će put biti gotovo duplo duži, preko deset sati.
Ne smije se zaboraviti na kolone i zaostaje, te definitivno sporiju vožnju uz obalu, naročito na Jadranskoj magistrali od Splita do Omiša. Rijetki su oni koji će se odlučiti za “bijeg od obale” pa se od Sinja zaputiti preko Trilja, Šestanovca i spustiti se na Dubce pa do Makarske i onda uz more.
Kako god bilo, osjetit ćete puno veći zamor, a ušteda će na kraju biti manja od očekivane. Nema cestarine na Dalmatini, možda se uštedi i koja litra goriva, ali put je dulji i zahtijeva veću koncentraciju.
Mnogi će se, pak, odlučiti za morsku varijantu od Ploča. Naime, trajekt Ploče-Trpanj plovi sat vremena. Nakon iskrcaja s trajekta, cestom D 414 vozi se do Orebića oko dvadesetak minuta. No ovdje treba uračunati i čekanje na ukrcaj u pločanskoj luci.
Za automobil se plaća 80 kuna, te još 23 kune po osobi. Dakle, riječ je otprilike o iznosu od 160 kuna za četveročlanu obitelj. Istina, puno odmorniji se stiže na cilj putovanja, možda i malo brže ako se posreći odmah uhvatiti trajekt, no i malo skuplje ako ne ide automobilom uokolo, preko Neuma i Malostonskog zaljeva.
Mnogi i nisu vični dugim automobilskim rutama, a na odredištu bi ipak voljeli imati automobil kako ne bi ovisili o javnom prijevozu. Za one koji kreću iz Zagreba postoji opcija kraće vožnje od Zagreba do Rijeke, autocestom A6, za koju se plaća 70 kuna, potom i nekih 150 kuna troška za benzin.
No kako dalje? Jednostavno brzobrodskom dužobalnom linijom Rijeka – Split – Hvar – Korčula. Ukrcaj automobila i četiri člana obitelji za dugačak put, jer krećete navečer u 19 sati, a na Korčuli ste tek sutradan oko 14 sati.
Plaća se 547 kuna za vozilo, te četiri karte za putnike – ako je riječ o palubnom prijevozu 820 kuna, ili ako je smještaj u kabini od 408 do 637 kuna ovisno o tipu kabine.
Dolaskom u Korčulu nije sve gotovo jer slijedi vožnja trajektom do Orebića, što stoji dodatnih 88 kuna. Dakle, uz dvadesetak sati puta platit ćete između 1650 i vrtoglavih 2500 kuna. Ali ćete barem biti odmorni od vožnje. Sve navedene cijene vrijede samo za jedan smjer, piše portal slobodnadalmacija.hr.
