Broj cilindara bitno određuje značajke automobila. Veliki Mercedesi, BMW-i i Audiji desetljećima ugrađuju V8 motore, kao što su Citroën 2CV (spaček) i Fiat 126p (peglica) imali samo dva.
Zbog toga je broj cilindara svojevrstan pokazatelj veličine, performansi, ali i statusa pojedinog modela. Ipak, već prije više od pola stoljeća redna četiri cilindra postala su standard za većinu novih automobila, a njihov udjel, ovisno o tržištima, varira od 90 do 95 posto.
Od sredine 90-ih među malim automobilima počeli su se probijati trocilindarski motori – najprije japanski Suzuki i Daihatsu, potom korejski Daewoo, a na kraju i njemački Opel. Invazija 3-cilindraša počela je 2005. kad su Daihatsuov 3-cilindraš dobili Toyota Aygo, Peugeot 107 i Citroën C1, a potom je tim putem krenuo i koncern iz Wolfsburga ( VW Polo, Škoda Fabia i Seat Ibiza, a odnedavno VW up!, Škoda Citigo i Seat Mii).
Fiat je 2010. uveo dvocilindraš TwinAir i tako se vratio tradiciji koju je krajem 50-ih uveo 500 L. Manje cilindara donosi manju masu, otpore i potrošnju, ali i drndaviji rad.
S više cilindara motor radi uglađenije i mirnije, a zvuk mu je privlačniji. Upravo zbog toga mnogi kupci luksuznih, elitnih auta ne žele ni čuti za manje od šest cilindara pod prednjom haubom, bez obzira na to što su takvi motori teži i rastrošniji, emocije imaju prednost nad racijom.
