Ovako nas varaju proizvođači guma

Nedavno objavljen test zimskih guma njemačkog automobilskog kluba ADAC lako može postati dio slagalice koja će dovesti do još većeg skandala od onog Volkswagenovog s emisijom NOx. Pokazalo se, naime, i to ne prvi put, da grafičke oznake na gumama, propisane Uredbom o standardiziranom označavanje guma u Europskoj uniji na snazi od 1. studenoga 2012., nemaju veze sa stvarnošću.

A time se ne šteti kao u slučaju emisije NOx samo ekologiji, uz tek dalekosežan utjecaj na ljudsko zdravlje, nego se izravno ugrožava ljudske živote. Što su pokazala testiranja? Sve i svašta, no najviše šokira da oznaka za ponašanje na mokrom kolniku, jedna od tri obavezne na naljepnici s kojom su proizvođači dužni obilježiti gumu u EU i ključna za sigurnost putnika, nikako ne odgovara zbilji.

Odnosno, da zaustavni put gume oznake B nipošto nije uvijek kraći barem 3 metra, pa se samim time ruši i čitav koncept označavanja od A do F, pri kojemu bi kod brzine od 80 km/h vozilo s gumama oznake F trebalo imati 18 metara duži put kočenja od gume oznake A… Koliko je to daleko od stvarnosti najbolje pokazuje da su pri testiranju čak pokazalo da se neke gume oznake C zaustavljaju bolje od guma oznake B.

Tako, primjerice, ContiWinterContact TS850 nosi oznaku C, a imao je najkraći zaustavni put na mokroj podlozi od svih 17 testiranih guma u dimenziji 165/70 R14. S druge strane, oznaku C imale su i gume Aeolus Snowace AW02 te Mentor M200 s najdužim putem zaustavljanja na testu. Iako je, tragično, na mokrom asfaltu prilikom kočenja s 80 na 20 km/h Continentalu trebalo čak 13 metara manje od Mentora. Dramatično? Svakako…

U praksi tih 13 metara znači da nije upitno hoćete li se uspjeti zaustaviti prije ili poslije pješačkog prijelaza, nego hoće li se nakon što porušite pješake na zebri zaustaviti prije nego pogodite zgradu na drugom kraju križanja i na mjestu poginete. Tragedija… A slična, tek nešto blaža priča dogodila se pri testiranju guma popularne dimenzije 205/55 R16. Avon Ice Touring ST sa ocijenom B imao je put kočenja od 44,5 m, dok je Goodyear Ultra Grip 9 trebalo 38,3 m, a ima ocjenu C. Obzirom da je predviđena razlika među oznakama 3 m, što su tvorci Uredbe smatrali dužinom auta, jasno je da se netko zaigrao s označavanjem

U čemu je problem? Baš kao u slučaju mjerenja potrošnje goriva, pa tako i emisije NOx, Uredbom predviđena testna procedura ocjenjivanja ponašanja na mokroj podlozi omogućuje čitav niz manipulacija. Zamišljeno je, naime, da proizvođači sami provode testiranje, tijekom kojega se mjeri put potreban da se uspori sa 80 na 20 km/h. Što i ne bi bilo toliko problematično da su osmišljena jasna i precizna pravila. No, niti je propisana masa i vrsta karoserije automobila koji služi kao testna mula, niti je strogo zadana visina vodenog stupca koja može varirati od 0,5 do 1,5 mm.

A najveći problem je što strogo nije zadana niti temperatura pri kojoj se testira, što je posebno problematično kod zimskih guma. Dopušteni raspon za ljetne gume kreće se tako od 5 do 35 stupnjeva, a zimskih od 2 do 20 stupnjeva Celzija. Makar je poznato da smjesa zimskih guma sadrži najveći mogući postotak prirodne gume upravo kako bi se omogućila elastičnost na temperaturama ispod 7 stupnjeva.

Upravo iz tog razloga proizvođači guma poput Continentala, Michelina ili Pirellija testiranja obavljaju pri temepraturi od 7 stupnjeva, što rezultira time da na nezavisnim testiranjima ponekad imaju čak i bolji rezultat na mokroj podlozi nego što sugeriraju službene EU oznake. S druge strane, postoje tvrtke koje očigledno koriste manjkavosti testne procedure i europskim kupcima nude muda pod bubrege.

Činjenica je, doduše, da se uglavnom radi o manje zastupljenim proizvođačima, koji se uglavnom i ne nude na hrvatskom tržištu. No, i kod renomiranih proizvođača ima odstupanja, pa tako čitava priča ozbiljno gubi smisao. Zapravo, nije jasno kako dosad nije pokrenuta temeljita istraga, pa i revizija testne procedure, tim više jer istraživanja agencije Ipsos pokazuju da više 50 posto kupaca u Europi bira gume upravo prema tim, čini se samo na papiru standardiziranim oznakama. Čime se otvoreno i bezpogovorno dovode u zabludu, s kojom neće samo naštetiti čistoći zraka, nego potencijalno završiti na groblju.

Vodeći proizvođači poput Continentala ili Pirellija na svojim internetskim stranicama otvoreno upozoravaju da EU oznaka nipošto ne pružaju informaciju kao nezavisna testiranja, gdje se ocjene temelje na čitavom nizu detalja, od kočenje na mokrom i suhom, do ponašanja na snijegu i poledici, u zavojima… Kako to izgleda u praksi pokazuje upravo testiranje koje potisuje ADAC, gdje su u dimenziji 205/55 R16 samo Continental ContiWinterCOntact i Yokohama W.drive V905 prošli bez zamjerki. Tako su Goodyear UltraGrip 9, Michelin Alpin 5 i Semperit Speed-Grip 2 kiksali su samo na suhoj cesti, dok je Bridgestone Blizzak LM001 bio najgori ledu, iako je inače u zlatnoj sredini.

Ni potrošnja nije sveta Bolji razred ne jamči ni štednju goriva
Slovna oznaka za potrošnju proizlazi iz izmjerenog otpora kotrljanja, čiji koeficijent se dobiva u laboratorijskim uvjetima na stroju, uz simulaciju vožnje brzinom od 80 km/h i mase približne 80-postotnom indeksu nosivosti gume. Ta praksa, međutim, također ne daje rezultat koji bi nudio istinu o potrošnji. Uredbom je, naime, zamišljeno da gume oznake A troše 6 litara manje na 1000 km od guma oznake G, kao i da se oznaka D ne koristi kako bi se više razlikovale više ili manje štedljive gume.

Odnosno, da je maksimalna razlika 0,6 litara na 100 km. U praksi bi tako na 100 km potrošnja trebala među oznakama trebala razlikovati oko decilitra. No, testiranje je pokazalo da nije baš tako. Dovoljno je reći da je Barum Polaris 3 s lošijom oznakom F trošio 5,7 litara, decilitar manje od Klebera Krisalp HP2 s dva razreda boljom oznakom C. Pa ti sad vjeruj naljepnicama…

Nema pravih podataka: Znamo koliko bučimo, ali ne i koliko će nam trajati gume
Problem sa službenim oznakama nije samo što dovode u zabludu, nego i što ne nude bitne informacije. Vozači tako saznaju, primjerice, kolika je vanjska buka mjerena mikrofonima na testnom poligonu makar bi im od veće koristi bilo znati koliko će trajati guma koju kupuju, posebno jer je poznato da su oscilacije velike. ADAC je tako testirajući zimske gume otkrio da je životni vijek najtrajnijih guma Continental ContiWinter Contact 850 u odnosu na najlošiji Falken Eurowinter HS449 dosta je dulji pa ćete s Continentalom u prosjeku napraviti čak 47.160 km, dok će Falken trajati tek 28.440 km. Isto tako, zanimljivo je da ni Vredestein Snowtrac 5 nije bio znatno bolji (29.520 km), dok je ugodno iznenađenje BF Goodrich g-Force Winter, koji traje čak 43.560 km, piše portal Autoklub.hr.

Povezani sadržaj
Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@emedjimurje.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije