PIŠE ANITA VADAS

RODITELJSKI KUTAK Kako roditelji sebi peru savjest

Taj osjećaj krivnje, grižnje savjesti ili pak srama da nismo dovoljno dobri u roditeljstvu, roditelji nastoje kompenzirati popuštanjem djetetu kada ono traži nešto za sebe

Ako si roditelj koji nema baš vremena provoditi onoliko vremena s djetetom koliko ti misliš da je ispravno, onda se vjerojatno osjećaš loše. Ili pak si od onih kojima dijete predbacuje da mu se ne posvećuješ dovoljno i tu osjećaš grižnju savjesti.

Možda pak dijete ima nekih razvojnih problema tijekom odrastanja s kojima se ti ne znaš nositi kao roditelj i tako dobivaš osjećaj da si loš roditelj. Ili pak polako gubiš kontrolu nad odgojem djeteta i ono radi sve ono što ti uopće nisi htjela da se dogodi pa te uhvatio očaj jer ne znaš kako van iz toga.

Ima tih situacija u roditeljstvu puno i vjerujte mi da se svaki, pa i onaj najbolji roditelj nađe u situaciji da se osjeća kao da gubi tlo pod nogama i ne zna kako dalje. Bez obzira na to je li dijete mlađe dobi, pubertetlija ili pak adolescent, život nas svako toliko može staviti u situaciju da se baš i ne osjećamo najbolje po pitanju djeteta.

Taj osjećaj krivnje, grižnje savjesti ili pak srama da nismo dovoljno dobri u roditeljstvu, roditelji nastoje kompenzirati popuštanjem djetetu kada ono traži nešto za sebe. Možda to nešto i nema veze s potrebama, a uglavnom ni nema već sa željama bez koji bi dijete moglo preživjeti.

Pa tako u situacijama kada dijete traži još više igrica, mobitela, crtića, igre, ostajanja kod prijatelja, da bude duže budno ili pak slatkiša, za roditelja je važno da prepozna što je za dijete korisno u tom trenutku i ima li to veze s potrebama djeteta ili dijete jednostavno uživa u trenutku u onome što radi i samo želi još i još. Ne razmišlja o posljedicama o kojima treba voditi računa sam roditelj.

To što dijete želi ostati duže budno ne znači da je u tom trenutku to loše ako se radi o vikendu, ali ako se radi o tome da će dijete trebati idući dan ranije ustati zbog odlaska u vrtić ili školu, tada roditelj treba razmišljati unaprijed o tome i uputiti dijete u to. „Znam da uživaš i da ti je lijepo no sutra trebamo ustati u vrtić i noć će ti biti prekratka, nećeš se naspavati i bit će nervozan.“ Rijetka djeca će sve ostaviti jer će im ta rečenica biti jasna. Roditelj će trebati uložiti truda da nagovori dijete da ipak ostavi to što radi jer on kao odrasla osoba zna što je najbolje za dijete.

Dijete u toj situaciji ne zna prepoznati što je najbolje za dijete. Zato i odrasle osobe odgajaju djecu. No, ako te odrasle osobe nisu upućene u ono što su potrebe djeteta, onda imamo odraslo dijete koje odgaja mlađe dijete.
Još je češće što se roditelj osjeća krivim da nije dovoljno s djetetom ili pak osjeća grižnju savjesti zbog nekih od gore spomenutih situacija te zbog toga popušta djetetu kako bi se iskupio a zapravo nije ni svjestan da time šteti djetetu ali i krši vlastite granice što će za posljedicu imati da će ga dijete početi iskorištavati ili pak koristiti priliku i manipulirati roditeljem.

Roditelj kao odrasla osoba treba gledati dobrobit djeteta i paziti da dijete ima namirene potrebe jer da se dijete pita, ono bi radilo samo i jedino ono što njemu paše i godi. Zato dijete treba vodstvo odrasle, zrele osobe koja će paziti na njegovo zdravlje i dobrobit.

Ako si od onih roditelja koji se uz svoje dijete osjeća loše, imaš dojam da dijete manipulira ili pak te iskorištava, teško ti je postavljati granice ili pak biti dosljedan, osjećaš da si popustljiv i da to nije dobro za dijete, možda ne bi bilo loše da potražiš pomoć i podršku u odgoju jer time što popuštaš djetetu, ne činiš mu dobro.

Kad je dijete mlađe dobi, ne vidiš posljedice ali kako ono odrasta, to će postajati problem, kako tebi tako i djetetu. Dijete treba vodstvo i jednog dana će ti predbacivati što to nisi. A nisi jer si prao svoju savjest na svemu što nisi stizao. Nije se još rodio taj koji je svima ugodio. Pa ni ti. Tako da trebaš poraditi na toj svoju krivnji ili grižnji savjesti i micati uzrok a ne kompenzirati s popuštanjem djetetu jer će šteta biti još veća.

Danas ima osoba koje te mogu usmjeriti i pomoći ti oko toga, pa će tvoji rezultati u odgoju biti bolji a odnos s djetetom zdraviji.

Želim ti puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Anita V., savjetnica za roditelje

Povezani sadržaj
Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@emedjimurje.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije