Pripremajući se za ovu kolumnu u kojoj sam želio izreći svoje mišljenje o “splitskoj svastici”, šećući tako pod brajdama na svojoj terasi, ugledah veličanstveni prizor, prizor iz djetinjstva i nekih drugih ljepših vremena.
Ispod listova i grozdova iskrila su se četiri kukca ivanjska koji su me zaokupili svojom pojavom i igrom u mirnom i slikovitom letu. Toliko uživah u tim trenucima koji su me vratili u godine i dane kada sam kao dijete u rodnom Merhatovcu i prelijepom Frkanovcu od svojih japica i mamica doznao nešto o tim iskricama u ljetnim noćima, koji se javljaju samo u jednom dijelu godine, točnije u lipnju pred i u vrijeme svetkovine Rođenja Ivana Krstitelja (24. lipanj) koju mnogi smatraju ljetnim Božićem i zatim jednostavno nestaju.
Radost je bila veća jer ih godinu-dvije nisam vidio, pak sam već počeo vjerovati kako su ih razni otrovi kojima se tretiraju komarci i razne biljne štetočine potpuno uništili. Uživajući u ljepoti prizora kojeg mogu učiniti samo ova stvorenja odustao sam od nauma da se obrušim na sve one koji se splitskim kukastim križem nadahnjuju kako bi nanijeli što veću štetu Hrvatskoj i hrvatskom nogometu.
Pa odlučih Boga zamoliti da kukci ivanjski osvijetle putove prema mnogim hrvatskim križevima postavljenim na stratištima na kojima su partizani poklali Hrvate i Hrvatice i sve one koji nisu htjeli partiju pod crvenom zvijezdom. Zamolih Boga da kukce pošalje i na mjesta gdje su poubijani i poklani ljudi samo zato što se nisu slagali s određenom politikom. Zamolih Boga da kukci ivanjski razbistre umove svima onima koji su zločine počinili i da priznaju ta zlodjela i da se iskreno pokaju.
Rekoh, Bože dobri, daj da kukci ivanjski razbistre umove onima koji svojim radnicima ne daju plaće, onima koji državu varaju i guraju je u ponor nelegalnom eksploatacijom i prodajom šljunka i preprodajom nekretnina na moru, onima koji stavljaju ovrhe na primanja ionako osiromašenim građanima, onima umove neka osvijetle kukci ivanjski koji tako loše vode našu državu i gospodarstvo da nam mladež najboljih godina i snage masovno odlaze u svijet tražeći posao.
Primijetih kako kukci plešu sve polaganije, pomislih kako sam im previše tereta stavio na njihova leđa i krila. Ili pak su se spremali da polete prema hrvatskim patnicima u Repovoj šumi, Hudoj jami ili Razkrižju u Sloveniji, nekada hrvatskoj župi koja za patrona ima Svetog Ivana Krstitelja, a koju je netko ostavio i dao Slovencima.
Uostalom kao i mnogo svega drugoga dobroga i vrjednijeg i od “splitske svastike” kojom se nadahnjuju hrvatski mediji i političari. Za kukce ivanjske ih sigurno nije briga, kao što ih nije briga za stotine tisuća obespravljenih ljudi, kao i o posljedicama svojeg pisanja i govorenja što će ih imati hrvatski nogomet. Kukci ivanjski letite i svijetlite nad Lijepom našom Domovinom i čuvajte se da vas ne unište oni koji su uništili mnoge hrvatske vrijednosti, hrvatske umove i hrvatsku mladež.
