Ovih dana tisuće svršenih srednjoškolaca i njihovih roditelja u brizi su što i kakvo zvanje, odnosno studije izabrati. Slična je situacija i sa svršenim osnovnoškolcima koji također biju boj u potrazi za željenim zvanjem, željenom školom.
Mnogi žele studirati ili stjecati srednjoškolsko znanje za zvanje ili zanimanje koje žele i oni i njihovi roditelji i koje će zadovoljiti njihove snove, a to je raditi ono što želiš i naravno što manje se oznojiti na izabranom radnom mjestu, a za to je zvanje osnovni preduvjet.
Mladići i djevojke žele unosan, ugledan i statusni posao, odnosno školu iz koje će na fakultet koji će ih odvesti u visoko društvo, ako nisu talenti za nogomet, tenis i još neke sportove u kojima se (ali ne bez truda) mlati velika lova.
Sigurno će mnogi upisati fakultet ili srednju školu koju su željeli, ali isto tako je sigurno kako mnogi neće uspjeti na gimnaziju, trgovačku, ekonomsku, pravo, medicinu, policijsku i neku drugu ili drugačiju akademiju.
Ovog trenutka niti ne razmišljaju hoće li nakon svršene škole ili fakulteta imati posao i sigurno i ugodne radno mjesto, do kojeg i kakvog je sve teže doći i tako će u Hrvatskoj biti još dosta godina.
A ima zanimanje, odnosno zvanje koje donosi siguran posao (službu), časno, uzvišeno, odgovorno, ponekad teško, ali lijepo sa sigurnim poslom do kraja života.
Biti svećenik ili redovnik(redovnica) zvanje je za koje smatram da zaslužuje svačiju pozornost i dobro bi bilo da mladi i njihovi roditelji o tome razmišljaju, premda ono traži više od želje za nešto se školovati, biti. Pametniji i mudriji od mene kažu kako svećenike, redovnike i redovnice Bog sam odabire i kako je potrebno puno molitve, poglavito roditeljske da se postane svećenik.
Bio sam minulog vikenda na podjeli sakramenta Svete potvrde ili Krizme u Grazu i Selnici u čuo kako su djelitelji sakramenta monsinjor Đuro Gašparović, srijemski biskup u Grazu i monsinjor Antun Perčić u Selnici čestitavši krizmanicima poželjeli i Boga zamolili, da netko od krizmanika odabere svećeničko ili redovničko zvanje. Mnogo puta smo tijekom svibnja pjevali i molili”…. daj nam dobre svećenike…”
A dobrih svećenika treba nam kao nikada do sada, jer dobar svećenik i dobar pastir na ovim prostorima jamstvo su čvrste vjere i domoljublja. Međimurski dječaci i djevojčice, mladići i djevojke u domaćim svećenicima imaju dobre uzore, dobre pastire, domoljube i dobre ljude. Razmislite dragi mladi i pođite u polja dobrih pastira, “…. žetva je velika, a žetelaca je malo…” i zašto ne, budite dobri pastiri, sa sigurnim zaposlenjem, a to svi želite, kao i roditelji vaši.
