Evanđelje po Mateju 6, piše o novcu i imetku: “Pogledajte ptice nebeske, niti siju, niti žanju, niti sabiru u žitnicu, a žive jer ih hrani vaš nebeski Otac”. Lijepo i poučno i naravno usporedivo.
Međutim te i takve ptice nebeske danas mnogim međimurskim ratarima čine velike štete, kazaše mi mnogi, da ih izluđuju do besvijesti i da ne znaju što činiti.
Pričaše mi ljudi na čakovečkom sajmu kako na poljima u okolici Čakovca jednostavno ne mogu uzgojiti kukuruz. Zasiju hektar pšenice i za nekoliko dana vrane im pojedu gotovo sve sjemenje. Kaže jedan ratar koji ima njive kod Mihovljana, Strahoninca i Nedelišća kako je četiri puta sijao kukuruz i ništa nije niknulo jer su vrane i još poneke ptice pojele sve sjemenje. Na ptice nebeske žale se povrtlari Čakovca (Buzovec, Putjane….) jer im vrapci i fazani uništavaju mladice graška, iskopaju sjemenke krastavaca i mahuna.
Ptice nebeske, jastrebovi napadaju perad, poglavito male piliće, pačiće i puriće u okolici Totovca, Štrukovca i Mačkovca. Štete poljoprivrednicima nanose srne koje uništavaju (brste mladice) vinograde, mladi grah i tikve, a srndaći razne voćke. Lisice ulaze bez problema u dvorišta i na pašnjake i grabe perad i kuniće. Svrake odnose jaja iz gnijezda, ako je tu i koji pilić, pokupe i njega.
Štetočinja je puno,tih ptica nebeskih, a nitko im ne može, točnije ne želi stati na put, jer kao nema novca za njihovo uklanjanje i tamanjenje, a mnoge od njih su zakonom zaštićene i Bože sačuvaj da netko ubije jastreba, lisicu, vranu…… Lijepo je bilo kada su polja i vinograde obilazili “poljari”, šume “lugari-šumari” i drugi čuvari,šteta gotovo nije bilo. Danas su neka nova čudna vremena, životinje su zaštićenije od čovjeka. Zapravo sve i svi su od nečega zaštićeni osim čovjeka.
Danas nije problem županu zaposliti nekoga u svom uredu- županiji, gradonačelniku u gradskoj upravi ili načelniku u općini da se (ne svi ali njih dosta) vrti u zgradama i čeka kada će doma, ali je nemoguće zaposliti poljočuvare, šumučuvare i livadnike. A poljoprivreda propada, a s njom i poljoprivrednici, njihove obitelji i blaga.
Kada se pticama nebeskim pridruže nemani sotonske koje ljudima ne plaćaju preuzete proizvode, varaju ih na težinama minealnih gnojiva i stočne hrane, kada im banke ovršuju sve račune, kada im mehaničari zaračunaju a ne zamjene određene dijelove i kada se na kraju obrate sudu i policiji, a dobivaju odgovore neka stvar predaju odvjetnicima, koji pak imaju takve takse da poljoprivrednik to ne može platiti.
I onda dolazi do mnogih problema, poglavito u obitelji, tog temelja svakog društva koji danas u Međimurju i Hrvatskoj izgledaju kao dvorac Bosiljevo. A poljoprivreda, ona iskonska, domaća, hrvatska međimurska, seljačka propada i nitko joj ne želi pomoći. Lakše je svima poglavito ovima koji danas upravljaju Hrvatskom uvoziti tisuće i tisuće tona poljoprivrednih proizvoda koji zbog ptica nebeskih i nemani sotonskih ne mogu izrasti na našim poljima.
Polovica je Marijinog mjeseca u Marijanskoj Hrvatskoj koji nije niti malo bolji od travnja, ljudi su sve siromašniji i razočaraniji, kao nikada poniženi i razjedinjeni, sve više mladih odlazi u tuđi svijet a mnogi i na drugi svijet. I kako se onda radovati raznim danima grada i sela, danima vina i ne znam čega još, kada radnici i seljaci nemaju za pivo i gemišt. Znam najmanje 40 ljudi koji bi išli na Urbanovo, ali nemaju 70 kuna za ulaznicu, premda za nju dobivaju trostruko više.
Čini mi se kako je jedino kukurikavcima svejedno i dobro, jer iz svojih ureda i zasjenjenih automobilskih stakala ne vide zapuštene njive i voćnjake, sve više kuća na prodaju i sve tužnije ljude. Kraljice svibnja moli za nas ali i za ove koji sve mogu, a ništa ne čine za dobro jedine i svete Hrvatske i njezinih ratara, sinova i kćeri.
