Apsurdi: Ovako nas porezna “pljačka” kod kupnje rabljenog vozila

Kvragu i država i zbunjena službenica u Poreznoj upravi, i Citroen AX 1.0 iz 1998., i Katalog Centra za vozila Hrvatske, koji ne zna za aute starije od 10 godina

Ukratko, to je zaključak pisma našeg gnjevnog čitatelja Dražena Sakača iz Varaždinskih Toplica, koji je ušao u ispostavu Porezne uprave misleći platiti zakonom propisanih 5 posto poreza za svoj rabljeni, tek kupljeni Citroen AX 1.0 iz 1998., a porez je platio kao da je kupio osam godina mlađi C3 1.1 iz 2006.

To ga je, razumljivo, stajalo znatno više nego što bi trebalo, čak 400 kuna, obzirom da se solidan AX star 17 godina u oglasnicima nudi za 3500 kuna, od čega bi, ako nas matematika ne vara, 5 posto izosilo 175 kuna.

Istom računicom, tih 400 kuna značilo je preplatu zakonom prepisanog poreza za čak 228 posto, pa i ne čudi uzrujanost našeg čitatelja, posebno u trenutku kad su vozači prisiljeni po džepovima prebirati svaku kunu.

Kad se čuje za takav slučaj, logično se zapitati kako je moguća takva, već na prvi pogled sasvim nepravedna praksa, čak i u Hrvatskoj, poznatoj po nepreciznim propisima i traljavom provođenju zakona, u pravilu na štetu građana. Odnosno, u ovom slučaju, vozača… Pa eto, postoji objašnjenje.

Najjednostavnije je, naime, zaključiti da država, ako i obraća pažnju, žmiri nad pravednošću cijele akcije, samo kako bi što revnije punila proračun.

S jedne strane tako za poreznu osnovicu ne priznaje račun, odnosno iznos na kupoprodajnom ugovoru, a s druge strane ne vidi ništa sporno u neutemeljenim procjenama vrijednosti automobila, kakve donose službenici bez i da su ga vidjeli.

Sve kako bi izvukla što više od 5 posto na rabljene, gdje posao cvijeta na valu unosa iz drugih članica EU, kad već u željenoj mjeri ne može naplaćivati PDV od 25 posto na nove automobile, jer je to tržište i dalje mrtvo.

I taj posao Poreznoj upravi ide izvrsno, jer je u 2014. naplatila rekordan iznos od tih deklariranih 5 posto na stjecanje rabljenih, čak 151 milijun kuna.

Usporedbe radi, godinu dana ranije, iako je unos iz EU već uznapredovao, naplaćeno je 135 milijuna kuna, dok je godinu prije, znači 2012., naplaćeno 126 milijuna kuna…

Država tako ima milijune razloga da postupak određivanja vrijednosti rabljenih učini, kako se moderno kaže, krajnje netransparentnim. Ili odokativnim, kako se zna reći.

A korak u tom smjeru je i što se za poreznu osnovicu pri plaćanju 5 posto uzimaju isključivo vrijednosti iz kataloga Centra za vozila Hrvatske, zgodnog i prilično stručnog, ali po svojoj prirodi nesavršenog štiva.

U katalog Centra za vozila Hrvatske, naime, uopće se ne uvršatavaju auti stariji od 10 godina, nego se takvima vrijednost procjenjuje na temelju procjenjenog umanjenja procjene, odnosno dobiva se umanjenjem za 10 posto po godini starosti, od vrijednosti istog modela staroga jedno desetljeće.

A još gora situacija je, baš kakvu je doživio naš čitatelj Dražen Sakač, kad je riječ o automobilu bez izravnog nasljednika u Katalogu.

Službenici Porezne uprave se tada, ispada, bez jasnog predloška za izračun osnovice poreza, oslanjaju na naputak koji govori da se u takvim situacijama porez od 5 posto određuje prema vrijednosti sljedećeg sličnog vozila istog proizvođača.

U praksi to za posljedicu ima da su vozači osuđeni na milost i nemilost službenika na šalteru, koji na račun svoje snalažljivosti i dobrohotnosti, pa i poznavanja povijesti autoindustrije, određuje vrijednost auta. Što već samo po sebi vuče na katastrofu

Dokaz? Upravo tako se dogodi da ponetko, kako u Katalogu već odavno nema Citroena AX, pa čak niti njegovog nasljednika Saxa, porez u konačnici obračuna za dvije generacije moderniji i čak osam godina mlađi C3. Jer mu se to učini sličnim automobilom…

Vlasnicima rabljenih starijih od 10 godina, kojima država naočigled uzima veći novac nego što je to predviđeno Zakonom o posebnom porezu na motorna vozila, jedina je utjeha što pri plaćanju poreza znatno bolje ne prolaze niti kupci novijih rabljenih. Odnosno, vlasnici auta prisutnih u katalogu Centra za vozila Hrvatske.

Jedini katalog kakvim se koriste u Poreznoj upravi, naime, ne poznaje mogućnost korekcije cijena temeljem stvarnog stanja konkretnog automobila, pa kataloška vrijednost zna prilično odstupati od stvarne.

Uglavnom, reći će teoretičari zavjere, na štetu vozača… Ipak, u čitavoj priči postoji i svijetla točka.

Kako bi, naime, smirili goropadne vozače, koji nakon što im se priopći porez od 5, a u zbilji ponekad i veći od 20 posto, znaju toliko podivljati da ih mora smirivati zaštitarska služba, Porezna uprava je u 2015. krenula tragom interne uredbe prihvaćati procjene sudskih vještaka.

A to je potez koji će svakako pridonijeti pravednijem oporezivanju rabljenih, obzirom da se tako za pravo konačno daje ovlaštenim i stručnim osobama, pozvanijima određivati vrijednost vozila od, bez želje da se ikoga uvrijedi, službenika na šalteru Porezne uprave.

Takvu praksu, sasvim jasno, treba koristiti kad god je financijski opravdano, odnosno čim očekivana procjena vrijednosti automobila službenika Porezne uprave premašuje vrijednost malo boljeg skutera.

Konkretno, naš suradnik Mladen Luketić, stalni sudski vještak iz Kutine, tvrdi da će se ulaganje od 400 kuna, koliko u prosjeku stoji ta usluga, isplatiti već u slučaju svakog automobila vrednijeg od 25.000 kuna, što samo po sebi govori da auti u Katalogu znaju biti precijenjeni u barem 30 posto…

Nažalost, novac na taj način ne će uštedjeti oni kojima je to najpotrebnije, kupci rashodovanih automobila iz prošloga stoljeća, gotovo nikakve vrijednosti.

Takvima se, naime, plaćanje tih 400 kuna za procjenu sudskom vještaku nikako ne isplati te su i dalje osuđeni na grube, tržišno ničim uvjetovane procjene vrijednosti njihovih automobila, barem dok netko ne postavi pitanje Ustavnosti takvog, ad hoc načina određivanja porezne osnovice.

Možda je, naime, i to razlog što je ovakav, potpuno neuravnotežen porez, nepoznat u Njemačkoj, Austriji, Francuskoj, Španjolskoj, Portugalu… Odnosno, u većini zemlja EU.

Porez se računa od oka
Kako su djelatnici Porezne uprave često osuđeni na teške i prilično nezahvalne procjene vrijednosti auta starijih od 10 godina, kakvi nisu uvršteni u katalog Centra za vozila Hrvatske, svjedoči i starosna struktura rabljenih unesenih u 2014. Od 38.725 auta, njih je čak 17.295 bilo starije od 10 godina.

Znači, u svim tim slučajevima – kao u pravilu i kod trgovine rabljenima u RH, obzirom da je prosječan auto star čak 12,1 godinu – državni službenici su morali izmišljati poreznu osnovicu, umanjujući vrijednost unedogled za 10 posto po godini starosti u odnosu na vrijednost istog modela staroga jedno desetljeće, prisutnog u Katalogu.

Doduše, spretniji službenici se koriste i starijim izdanjima Kataloga, no čak i tako dobivena porezna osnovica u pravilu je prilično napuhana. Između ostaloga, i to je razlog što je u 2014. naplaćeno rekordnih 151 milijuna kuna poreza na trgovinu rabljenima, piše portal Autoklub.hr.

Povezani sadržaj
Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@emedjimurje.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije